čitala je Vojvodina veliku lekciju Sampdoriji u Torinu (4:0), što je jedan od najvećih rezultata srpskog klupskog fudbala u istoriji.
Junaci iz Italije su u nedelju odigrali i premijerni meč na svom Karađorđu posle uspeha u duelu sa družinom Valtera Zenge.
Nije to, nažalost, bio dovoljan signal Novosađanima da se u značajnijem broju okupe na tribinama najvećeg gradskog zdanja. Svega 2.500 gledalaca, brojka nedostojna velikog rezultata na Apeninskom poluostrvu.
Gol Aleksandra Stanisavljevića, iz 31. minuta, bio je dovoljan signal za erupciju oduševljenja. Brzo se začula pesma, oživele su i tribine.
Vojvodina će ponovo biti novosadska magija... Brzo će i četvrtak, revanš sa Sampdorijom nudi mnogo više od pozivnice za spektakl. Istorija se samo jednom piše...
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...