olaskom nove uprave u Fudbalski klub Vojvodina mnoge stvari promenile su se na bolje. Pre svega, finansijska situacija se stabilizovala sa tendencijom da novosadski crveno-beli uskoro potpuno reše sve nagomilane probleme iz prošlosti, saopštili su iz kluba sa "Karađorđa".
Predsednik Upravnog odbora kluba, Zoran Šćepanović, provodi veliki deo vremena u klubu i sa svojim saradnicima svakodnevno vredno radi kako bi "staru damu" vratio na mesto koje joj po svemu i pripada.
Sportski sektor kluba je jedan od najvažnijih segmenata i u njemu mora biti mesta samo za iskusne i proverene profesionalce. Pored sportskog direktora Mladena Jovanića, pitanjima vezanim za igrački i trenerski kadar bave se dvojica bivših Vošinih asova, Mićo Vranješ i Ljubiša Dunđerski, navodi se na zvaničnom sajtu kluba iz Novog Sada. Svako ko sebe smatra poznavaocem istorije Vojvodine dobro zna koliki su igrački trag Vranješ i Dunđerski ostavili iza sebe.
Vranješ je tokom svoje bogate karijere, u dva navrata, proveo šest godina u crveno-belom dresu, a ima i zavidnu inostranu karijeru za čije vreme je nastupao u Bugarskoj, Rusiji i Poljskoj. Kakav je bio kao fudbaler, beskompromisan, posvećen i vredan, takav je i na poslu. Naravno, uz sve to, ima i osobinu koju navijači najviše cene: srce mu je ofarbano pola crveno, pola belo.
Tačno 102 utakmice u dresu Vojvodine odigrao je Ljubiša Dunđerski i pri tom postigao sedam prvenstvenih pogodaka. Fudbaler čije kvalitete determiniše činjenica da je sa uspehom nastupao u italijanskoj Seiji A, bio kapiten Atalante, a između ostalih klubova, nosio dresove Koma i Treviza. Nakon završetka aktivne igračke karijere, jedno vreme je bio pomoćni trener Vojvodine u stručnom štabu Branka Sose Babića. Uvek je bio uz svoju Vojvodinu, a sada je dobio šansu da se iskaže u ulozi savetnika za sportska pitanja. Znajući ga, nema sumnje da će i ovaj zadatak uspešno obavljati, ocenili su u Vojvodini i dvojici bivših igrača poželeli dobrodošlicu kući.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...