amo šest bodova u prvih pet prolećnih kola, a onda eksplozija na najtežem gostovanju. Vojvodina je još jednom pokazala da je nepresušni izvor talentovanih igrača (baš prošlje nedelje pisali smo o fudbalskoj akademiji Lala), pa Srbija ponovo razglaba o nekim klincima poniklim u sportskom centru Vujadin Boškov.
Mijat Gaćinović, Nemanja Radoja, Marko Poletanović, Srđan Babić i družina novi su miljenici Novog Sada, a isto važi i za Sergeja Milinković-Savića, jednog od junaka utakmice 22. kola Superlige, strelca izjednačujućeg gola za 1:1. Sa penala u 92. minutu... Kao da je preko grbače već prevalio ko zna koliko ovakvih utakmica. A tek je u februaru napunio 19 godina?
"Ma kakva trema, toga nije bilo. To ti je posao – priđeš, uzmeš loptu i šutneš", kaže Milinković-Savić za MOZZART Sport, dok na konstataciju da je odigrao sjajan meč skromno odgovara:
"Jesam valjda. I ja sam zadovoljan".
Naravno, nema sumnje da je odigrao više nego dobro. Njegov projektil sa 25 metara dugo će se pamtiti. Otac Nikola, koji je posle epizode u Bečeju karijeru proveo u Portugalu, Španiji i Austriji (sa GAK-om je igrao i u Ligi šampiona), takođe je bio poznat kao bombarder?
"Kažu da je tako. Izgleda da sam i ja nasledio nešto. Do skora smo zajedno i trenirali, pošto on u Beču ima neku školicu fudbala za klince", smeje se Milinković-Savić.
Ističe, ipak, da je rezultat u Humskoj zasluga cele ekipe.
"Od prvog minuta smo krenuli dobro. Velika šteta zbog isključenja Naleta (Bojana Nastića, prim-aut). Ko zna šta bi bilo da smo igrali 11 na 11. Ali, svejedno moramo da budemo zadovoljni, posebno zato što smo mi u Voši bukvalno klinci za iskusan tim crno-belih, ali smo se ravnopravno nosili sa njima. Treba sad da nastavimo tako, a ne da, kao što je bio slučaj ranije, igramo samo kada je najteže, a bodove gubimo tamo gde ne bismo smeli. Partizan smo već zaboravili, štelujemo glavu za Spartak i revanš polufinala Kupa", kategoričan je Milinković-Savić, član zlatne generacije Orlića koja je na Evropskom U19 prvenstvu pokorila Stari kontinent.
Svakako budućnost Vojvodine, a čini se i celog srpskog fudbala.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...