ebojša Kosović, ofanzivni vezni koji, mada je tek napunio 18 leta, nezadrživo traži svoje mesto u startnoj postavi Vojvodine, proglašen je za najperspektivnijeg mladog fudbalera Crne Gore u 2013. Uz njega, to priznanje su, istina, ravnopravno, dobili i Luka Đorđević (Tvente) i Andrija Vukčević (Budućnost), no to ne umanjuje ni radost ni ponos možda najdarovitijeg junoše današnje Vojvodine.
- Fantastičan je osećaj stati u red nagrađenih u kojem je i najbolji crnogorski igrač u prošloj godini Mirko Vučinić ili primiti priznanje od legende kakva je Dejan Savićević - potvrđuje, dečački razdragano, momak koji je, protekle jeseni, za "lale" odigrao sedam utakmica u Jelen super ligi, tri u kvalifikacijama za Ligu Evrope i jednu u Kupu Srbije, postigavši ukupno tri gola, po jedan u svakom od tih takmičenja.
Mada su ga, kada mu je bilo jedva nešto više od 13 godina, zvali Budućnosti i Mogren, oko dolaska u Novi Sad nije imao nikakvih dilema.
- Pet godina kasnije još sam uvereniji da nisam pogrešio. Otuda je moj glavni cilj da budem standardan u Vojvodini, a onda sa asovima kakvi su Vučinić, Stevan Jovetić i ostali, zaigram i za seniorsku reprezentaciju Crne Gore. Dosad sam, inače, nastupao za sve ostale crnogorske selekcije, uključujući i onu do 21 godine, za koju sam odigrao sedam mečeva.
Bilo je, ne krije, ponuda i da crnogorski nacionalni dres zameni srpskim, ali se, vođen zovom rodnog podneblja, odlučio da to ne uradi. A što se tiče Vojvodine koja prolazi kroz prilično tešku fazu, veruje, veli, i u nju, i u sebe u njoj.
- Uveren sam da će, prodajom nekoliko iskusnijih igrača, materijalni problemi biti rešeni - objašnjava mladi fudbaler. - Osvajanje Kupa Srbije nam i dalje ostaje glavni cilj, a ja verujem da ćemo ovoga puta uspeti da ga prigrabimo i tako speremo gorčinu prošlogodišnjeg neuspeha u finalu protiv Jagodine.
BUTOROVIĆ DRUGI OTAC
Motiv da dođe baš u Vojvodinu bilo je i to što je njen tadašnji predsednik Ratko Butorović takođe bio rođeni Nikšićanin.
- Bio mi je, u najlepšem smislu tih reči, drugi otac i neizmerno sam mu zahvalan na tome - iskren je Kosović. - Ta zahvalnost me obavezuje i na duboko poštovanje prema Vojvodini koju je on izdigao, a koja je za mene učinila mnogo.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...