ada bih pre voleo da odem i inostranstvo, tačno je da razgovaram i sa Crvenom zvezdom i sa Partizanom, i da je moguće da ću uskoro da se preselim u Beograd. Štaviše, to bi definitivnmo trebalo da se zna već ovih dana, a, što se tiče onih koji me zbog toga napadaju po raznim sajtovima i društvenim mrežama, zaista mislim da nemam razloga da se pravdam ni njima, niti bilo kome drugom!
- Verujem da je njihova ljubav prema Vojvodini iskrena i čista, ali oni od nje ne žive, jer imaju neke druge poslove koji im obezbeđuju egzistenciju - nastavlja, ne bez rezignacije Branislav Trajković, štoper stare dame srpskog fudbala. - Ja umem samo da igram fudbal, to je moja jedina profesija i moram da mislim racionalno, a ne samo emotivno.
To, nastavlja sagovornik našeg lista, nimalo ne umanjuje njegovu ljubav prema Vojvodini, a još manje zahvalnost za tri i po novosadske godine koje su mu donele punu afirmaciju i tokom kojih je stigao i do dresa najbolje selekcije Srbije.
- Odlasci u fudbalu su, međutim, normalna stvar i tako ih treba i prihvatiti. Ja bih voleo da nam mom transferu dobro zaradimo i Vojvodina i ja, ali je pitanje da li će tako i biti! Za klub bi, realno, bilo mnogo bolje da me je pustio ranije, a bilo je prilika. Sada, svega šest meseci pre isteka ugovora, postoji mogućnost da se priča o obeštećenju svede na daj šta daš. Ili da se ponovi tužno iskustvo da se ne dobije ništa ili skoro ništa, kao kod odlazaka top igrača, poput Dainela Mojsova ili Oumarua Abubakara - potpuno je otvoren stameni defanzivac.
Što se, pak, inostranih ponuda tiče one, kako je naš list i ranije pisao, stižu iz Rusije i Turske, a koliko se realne i ostvarljive, znaće se, veli Trajković, takođe u ponedeljak ili utorak.
NEMA VEZE SA ISTINOM
Mada je, tvrdi, reč o besmislicama, Trajković nije ravnodušan ni na priče da nije želeo da igra u dva poslednja meča protiv Crvene zvezde (u četvrtfinalu Kupa i poslednjem kolu prvenstva), jer je već postigao dogovor o dolasku na Marakanu - To stvarno nema veze sa istinom - kaže on. - Šest dana pre tih utakamica zbog prehlade nisam trenirao i mislio sam da nije fer da zauzimam mesto nekom ko je radio punom parom i bio potpuno fit.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...