mladinska škola Vojvodine već decenijama je u vrhu srpskog, a ranije jugoslovenskog fudbala, zato dobri rezultati koje sada postižu ne čude. Odličan rad i sistem koji je postavljen u omladinskoj školi pokazuje da Vojvodina ne mora da brine za budućnost.
Prošlosezonska titula vratila je Vošu u vrh, a drugi deo tekuće sezone će do kraja, prema svemu sudeći, biti veoma nezanimljiva jer crveno-bela mladost već ima 13 bodova više od najbližih pratilaca i veoma je blizu odbrane titule prvaka Srbije.
- Započeli smo sezonu turnirom u Slovačkoj, gde su učestvovali prvaci Poljske, Češke i domaćina, i bili prvi, čime je nagovešteno da možemo da očekujemo uspešnu sezonu. Dobar deo generacije 1994. ostao je na okupu, a pošto smo i ranije forsirali igrače iz 1995. godišta, sačinili smo valjanu ekipu. Sa širokom bazom igrača sjajno igramo u ligi, do sada smo zabeležili 14 pobeda i dva remija,uz gol razliku 53:9. Svakom treneru bitan je rezultat, ali je nama najbitnija činjenica da se kroz takmičenje profilisalo mnogo igrača i da imamo čak 11 reprezentativaca Srbije i Crne Gore, dok su Nastić i Kosović odavno u prvom timu, a Meleg je ranije, direktno iz omladinaca otišao u slavni Ajaks - počeo je priču jedan od glavnih tvorcaca Vošinih omladinaca, trener Milan Kosanović.
Odbrana titule veoma je blizu?
- Sve mečeve smo dobili protiv glavnih konkurenata, tu mislim na Zvezdu, Partizan, Rad i OFK Beograd. Dosta igrača smo menjali, ali se to nije odražavalo na rezultat jer imamo sistem koji ne zavisi od pojedinaca. Igrali smo uvek dobro, iako ponekad bez igrača koji su bili odsutni zbog reprezentativnih obaveza. Svi su mislili da će biti teško odbraniti titulu, no mi smo bili sigurni u sebe. Zahvalni smo Upravi kluba koja je prepoznala kvalitet u mlađim selekcijama i obezbedila nam pripreme u Crnoj Gori, na kojima je mnogo toga urađeno.
Drugi tim neophodnost
U planu je formiranje seniorske Vojvodine B, po ugledu na velike evropske klubove. Kosanović smatra da je to odlična ideja.
- Samo fudbalski neuk može da bude protiv tako dobre ideje. Sve velike ekipe u Evropi imaju druge ekipe, a samo se u Srbiji trudimo da napravimo igrača koji će sa 16 ili 17 godina da uđe u prvi tim i da igra, a to je naprosto nemoguće.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Tragična smrt koja ga je zadesila nakon odlične igre za mladu reprezentaciju Jugoslavije protiv ČSSR u Novom Sadu (2:0) na kojoj je bio kapiten našeg tima, prekinula je njegove fudbalske snove...