obedom u Kuli fudbaleri Vojvodine prekinuli su loš niz rezultata. Ceh za neuspehe su, za sada, platili šef struke Dejan Vukićević i sportski direktor Miodrag Pantelić, a brigu o prvom timu preuzeo je prvi Vukićevićev pomoćnik Spasoje Jelačić. On je, zajedno s ekipom, doneo s teškog gostovanja sva tri boda, a već u subotu sledi novi pokrajinski derbi, ovog puta sa Spartakom ZV u Subotici.
- Posle dva slobodna dana, u utorak prepodne smo odradili trening, ali na njemu nisu bili svi igrači. Škuletić ima ozbiljnu povredu levog stopala, od srede će nam se pridružiti, ali, posle konsultacije s dr Borkom Vukosavom, videćemo koliko može i pod velikim je znakom pitanja za nastup u duelu sa Spartakom. Iz opravdanih razloga nisu trenirali ni Apija, Moreira i Mojsov. Moreira ima porodičnih problema, sin mu je u bolnici i zamolio je da bude uz njega, što smo mu, naravno, dozvolili. On će u sredu odraditi dva treninga. Apija je bio u poseti porodici u Londonu, nije imao let i obavestio nas je o tome, dok je Mojsov morao da produži boravak u Makedoniji kako bi registrovao kola, jer to nije mogao za vreme praznika. Svi oni su se, dakle, uredno javili i dobili su dopuštenje i od mene i od ljudi iz kluba da za kratko produže pauzu. Uz to, Abubakaru se vratila infekcija, moraće ponovo da bude podvrgnut terapiji, ali se nadam da će u sredu moći da trenira. Ukoliko bude izvesno da neću moći da računam na potreban broj igrača za trening, sigurno ću pozvati neke momke iz omladinske ekipe. Izvesno je da će neko od njih čekati šansu na klupi u utakmici u Subotici, a moje poverenje je na strani onih iskusnijih, da pokušaju da svi zajedno izađu iz problema u kojima se nalazimo - rekao je Jelačić.
Kako biste definisali te problem i ono što je do njih dovelo?
- Dugo sam s ovim igračima, jer radio sam s trenerom Milinkovićem, kasnije s Ristovskim, a na kraju i s Vukićevićem. Gomilali su se mali problemi, ali njihovim nerešavanjem oni su rasli i postajali teško rešivi. Njih je morao da preseče Dejan Vukićević, ali on to nije uradio i oni su se vremenom pretvorili u ozbiljne prepreke s kojima se sada suočavamo.
Možete li nešto konkretnije da kažete o njihovoj prirodi?
- Ako neko od igrača zakasni na trening ili ručak, ili ako uopšte ne dođe na trening, takva situacija zahtevala je reakciju šefa struke. Ukoliko do nje ne dođe, po principu domino efekta, stvari se uveličavaju i proces postaje nezaustavljiv. Igrač, naime, ne oseća da je nešto uradio kako ne treba ako mu se jasno ne stavi do znanja da iskače iz profesionalnog odnosa prema obavezama. Veoma dobro poznajem sve igrače i tvrdim da su svi oni ispravni momci i međusobno dobri drugovi. Naravno, bude tu nekih međusobmnih nesuglasica i čarki, ali zato smo mi, treneri, tu da odreagujemo. Kada je ta reakcija izostala, problemi su se gomilali i rasli. Reakcije nije bilo i, naravno, neke stvari su se ponavljale, ali je bitno naglasiti da niko od igrača nije u tome prednjačio.
Da li je nepovoljan tok stvari počeo kada su u tim stigli Moreira i Apija?
- Dolazak ove dvojice igrača nije prouzrokovao probleme. Uopšteno govoreći, problemčići se najlakše rešavaju u zametku. Oni ispočetka ne utiču na rad i atmosferu, ali isplivaju na površinu onda kada nam to najmanje treba i upravo to se desilo Vojvodini u prethodnom periodu. Šef struke mora da bude vođa, da prema svima ima jednak stav i da nikome ne gleda kroz prste, iako moram da naglasim da kod nas nije bilo incidenata, ili nepoštovanja trenera.
Osećaju li se neke promene nabolje od kada je došlo do prekida saradnje s Vukićevićem?
- Najveća promena je ta što igrači više na plećima ne nose balast Kupa. U prethodnom period visio je svima nad glavom imperativ ulaska u finale i, kada se sve o čemu sam pričao skupilo pred ključnu utakmicu u sezoni, onu protiv Borca, balon je pukao. Kada je sve to prošlo i kada je usledila šok-terapija sa odlaskom trenera, igrači su napravili pomak kako u disciplini u igri, tako i na taktičkom planu.
Sledi duel sa Spartakom?
- Biće to specifična utakmica, jer trener i njegov pomoćnik na klupi Subotičana, a to su Zoran Milinković i Marko Perović, poznaju naše igrače do najsitnijih detalja, pošto su radili u Novom Sadu. Boljitak koji smo pokazali u Kuli neće biti dovoljan i mislim da bi u našu korist mogao da presudi individualni kvalitet pojedinih igrača, a pitanje je u kakvoj su oni formi. Očekujem da svoj nesporni kvalitet pokaže Moreira, zajedno s ekstratalentovanim ali kod nas još uvek nedokazanim Kataijem. Adut nam je i čvrsta odbrana koja već dve sezone igra u istom sastavu. Optimizam gradim i na iskustvu Apije, na neumornom Stevanoviću i nada da će konačno da proradi Abubakar Oumaru – istakao je Spasoje Jelačić.
Ne osećam pritisak
Da li osećate pritisak oko imenovanja novog trenera?
- Ne, ne osećam – odgovorio je Jelačić. – Dugo sam u Vojvodini i sasvim je prirodno to da budem na raspolaganju mom klubu. Treninge i utakmice pripremam kao da ćemo se družiti za duži period, jer samo tako možemo brzo da izađemo iz krize rezultata i igre.
VLAOVIĆ: Tražimo trenera
Spasoje Jelačić nema odgovarajuću licencu i zbog toga može ekipu samostalno da vodi još samo u utakmici sa Spartakom u Subotici. U javnosti se spekuliše sa mnogim stručnjacima kao naslednicima Dejana Vukićevića, a nekako su se izdvojila imena Milovana Rajevca i Milana Đuričića.
- U potrazi smo za novim šefom stručnog štaba. Naša želja je da nađemo dugoročnije rešenje, ali ne znam u ovom trenutku koliko je to realno – kratko je rekao Dušan Vlaović, potpredsednik Upravnog odbora FK Vojvodina.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...