mali su fudbaleri Vojvodine slobodan dan u nedelju. Vala, i zaslužili su ga, jer na najbolji način koriste pauzu u prvenstvu da bi se što bolje pripremili za nastavak sezone. Trenirali su dva puta dnevno, i to pakleno, po još paklenijem vremenu. Niko od njih nije ni pokušao da zabušava, iako je prvi stručnjak novosadskog superligaša Dejan Vukićević nametnuo žestok tempo.
– Radili smo zaista naporno u našem centru, gde imamo odlične uslove – rekao je Vukićević. – Već u utorak odigraćemo trening susret sa srpskoligašem Cementom iz Beočina na terenu Sportskog centra Vujadin Boškov u Veterniku. Nisu ovo nikakve mini-pripreme, ovakav rad bio je planiran.
U subotu igrate sa Slobodom u Užicu. Da li se spremate za taj okršaj?
– Od danas krećemo u pripreme za tu utakmicu, koja nam se nameće kao imperativ. Želimo da nastavimo uspešan niz i s tim ciljem ćemo i putovati na megdan. Takođe, imamo još četiri utakmice do nove pauze u prvenstvu i, mada je teško prognozirati, želja nam je da igramo što bolje.
Poznati ste kao trener koji ništa ne uvija i kazuje sve konkretno. Kazali ste da svi igrači u sadašnjoj prvoj postavi ne zaslužuju da budu u njoj. Zašto?
– Svih dvadeset fudbalera maksimalno su spremni za svaku utakmicu. Protiv Metalca i Novog Pazara nisam želeo ništa da menjam. Uostalom, jedna grupa igrača ne može stalno biti u prvoj postavi. Kad će ko dobiti šansu – zavisi samo od njih samih. Verujte da vodim mnogo računa i o momcima koji su na klupi. Zaslužuju Bojović, Smiljanić, Novaković, Ljubinković, Branković, Ađuru, Karan i ostali da se nađu u najboljoj postavi. To je odličan igrački kadar i nadam se da će mudro i pribrano sačekati svoju priliku, a ja ću to znati da ispoštujem.
Da li to znači da su vam svi igrači jednako važni?
– Ne pravim razliku među njima. Tim će se praviti iz utakmice u utakmicu. Najvažnije je to šta će Vojvodina uraditi i tome svi moraju dati doprinos – zaključio je Dejan Vukićević.
Gode nam reprezentativci
Reprezentativci nisu na zajedničkim treninzima sa svojim klupskim drugovima.
– To je tačno, ali mnogo nam godi to što ih imamo u našem klubu. Mislim da imamo još potencijalnih kandidata za reprezentativni dres. Možda je to njihovo odsustvo zbog obaveza malo nezgodno za mene i ekipu, ali oni i na treninzima s reprezentacijama dobro rade. Neki igrači, poput novajlija Vuletića i Ljubinkovića, ali i povređenog Ađurua, maksimalno su uključeni u rad i zadovoljan sam onim što pokazuju.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Za njega nije bilo igrača koje ne može da predibla, nema situacije iz koje ne može da umiri loptu, ili je ne može uputiti gde je najpotrebnije...