udbaleri Inđije su porazom protiv Vojvodine praktično jednom nogom u nižem rangu takmičenja. Teško je poverovati da zeleno-beli posle novog poraza mogu da učine nešto više u poslednja dva kola.
Utakmica je počela napadima jedne i druge ekipe, sve do 14. minuta, praktično nije bilo povoljnih prilika, a onda je Bubalo sačekao jedan pas Vučetića, šutirao sa leve strane sa nekih sedam metara, ali je Brkić sjajnom intervencijom zakačio loptu koja je udarila u stativu i otišla u korner.
Razbudilo je navijače domaćeg tima koji su se ponadali češćim napadima i uspešnom rezultatu. Nažalost, u 24. minutu Vojvodina je postigla vodeći gol. Merebašvili je izveo korner sa leve strane, a Medojević sačekao loptu na petercu i smestio je mrežu. Fudbaleri Inđije su posle toga imali dve povoljne prilike, najpre je Davidov dobro šutirao ali je Brkić izbio loptu iz donjeg levog ugla, a Isidorović je u 37. minutu atraktivnim makazama sa ivice kaznenog prostora šutirao pokraj samog gola. Novosađani su u finišu prvog poluvremena imali priliku da povećaju prednost. Stevanović je dobro šutirao sa ivice kaznenog prostora, a Poleksić krajnjim naporom izbacio loptu u korner.
Nastavak je pripao domaćinima, a već u 46. minutu uspeli su da izjednače rezultat. Bubalo i Isidorović su praktično iz drugog pokušaja uspeli da savladaju Brkića i koliko toliko vrate nadu domaćim navijačima. Imali su zeleno-beli još jednu priliku u 55.minutu, ali je udarac mladog Dimitrova sa nekolio metara Brkić sjanom intervencijom odbranio i sačuvao svoju mrežu. Inđija je u 57. minutu primila drugi gol i praktično već tada je bilo jasno da od osvajanja pola plena nema ništa. Vukobratović je u kaznenom prostoru napravio prekšaj, a Abubakar bio precizan. Imali su Novosađani još jedan penal šutirao je mladi Katai ali je Poleksić sačuvao svoju mrežu.
Nakon toga se razbuktala se igra na terenu, ređali su se napadi i jednih i drugih sevali i kartoni ali je pobeda pripala jačem i kvalitetnijem sastavu Vojvodine.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...