ošao je Brana Ilić u Vojvodinu iz Partizana kao veliko pojačanje. Međutim, već posle nekoliko utakmica doživeo je prelom kostiju na stopalu i odsustvovao je dva meseca s terena. Podsetimo na to da je prilikom dolaska u redove novosadskog superligaša rekao da je to klub u kome može da se dokaže i da je dočekan fantastično, a bio je kivan na Partizan. Ilić je zaista veliki radnik i na treninzima i na utakmicama, a veoma je prodoran i brz.
Posle odsustvovanja vratio se na teren na utakmici s Borcem iz Čačka. Postigao je gol, a odlično ga je poslužio najbolji igrač utakmice Slobodan Medojević. A onda je i Brana sjajno poslužio mladog Vuka Mitoševića, koji je matirao golmana Čačana i bilo je to 4 : 0 za crveno-bele.
Trener Zoran Milinković ukazao mi je poverenje dvadeset minuta pre kraja utakmice, a ja sam jedva čekao da zaigram počeo je priču naš sagovornik. Dobro sam trenirao na pauzi, a lekari su mi mnogo pomogli i to se vratilo na najbolji način. Sve je krenulo kako treba. Ovako ubedljiva pobeda bila nam je više nego potrebna i to se dogodilo. Sada je sve na nama rekao je Ilić.
E, kako mi se sve namestilo. Subota je bila moj srećan dan i nikada to neću zaboraviti. Osetio sam teren posle dva meseca i postigao gol. A da znate, ovo je i moj prvi pogodak za Vojvodinu u takmičarskim utakmicama. Taj osećaj ne može da se opiše. Međutim, radost može da traje samo minut-dva, a onda mora da se igra dalje. Nema samozadovoljstva kaže Ilić.
Pre dvadesetak dana ovaj fudbaler bio je i u Crkvi Svete Petke i zapalio sveću za zdravlje i uspeh u životu i karijeri.
Ne mogu da opišem koliko mi je bilo teško što sam morao da pauziram zbog neugodne povrede. Prvenstvo je taman počinjalo, a ja sam morao u postelju, pa na terapije. Sve to ublažila je moja porodica i prijatelji, koji su me obilazili i stalno bili uz mene i bodrili me. Ležao sam kod kuće u Golubincima i domaća hrana me je polako dizala, ali nisam smeo mnogo da jedem kako se ne bih ugojio, jer sam tome sklon. Čak sam skinuo tri kilograma rekao je Ilić i vratio se priči o fudbalskom terenu. Namestio sam šansu Vuku Mitoševiću, jer sam ga spazio krajičkom oka gde se nalazi. On je, bez oklevanja, šutirao i pogodio. Bio je to najlepši gol na utakmici i drago mi je zbog Vuka, jer on je mlad fudbaler.
Nisu očekivanja drčnog Sremca nimalo mala kad je u pitanju njegov klub.
Prva sledeća utakmica čeka nas u sredu u kupu. Dočekujemo Jagodinu i već smo zacrtali plasman u polufinale ovog takmičenja. Možemo mi mnogo i ubeđen sam da ćemo to pokazati u sledeća četiri susreta u prvenstvu. Želimo u vrh tabele, a na kraju polusezone čeka nas Crvena zvezda na Marakani. Nadam se pobedi u to duelu, pa da jesen završimo onako kako nam i doliči rekao je Ilić.
Istakao je i da mu je drago što mu je Milinković ukazao poverenje i za njega kaže da je najbolji trener u Srbiji, a nada se da će njegov povrtaka mnogo značiti klubu u kome su izuzetno korektni prema njemu.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Roma je vodila 4:1 i time je izjednačila rezultat iz prve utakmice. Svaki dalji gol rešavao je sudbinu meča. Tada je Rajkov stupio u akciju: jedan za drugim postigao je četiri gola...