sredu je u Petrovcu na Mlavi bio fudbalski praznik: gostovala je novosadska Vojvodina u šesnaestini finala Kupa Srbije. Tako su meč i najavili domaćini, a tribine su bile pune kao oko. Na okolnim zidovima tiskali su se svi oni koji nisu pronašli mesto na tribinama. Lep dan i još lepši ambijent bili su idealni da i akteri na terenu pruže maksimum.
Domaćin je, verovatno, pružio i više od realnih mogućnosti, ali je na kraju morao da čestita superligašu na pobedi i plasmanu u sledeći krug takmičenja 0:2. Miroslav Stevanović u prvom i Oumaru Abubakar u drugom poluvremenu potrudili su se da ne dođe do iznenađenja. Naravno, podjednake zasluge pripadaju i golmanu Željku Brkiću koji je u dva navarata u nastavku meča intervenisao u reprezentativnom stilu, ne dozvolivši domaćim napadačima da ga ugroze.
Zanimljivo je da je Slogi ovo bio treći put da igra u šesnaestini finala našeg najmasovnijeg takmičenja, a drugi put sa Vojvodinom. Prema rečima gostoljubivih domaćina, prvi put je ekipa iz Petrovca na Mlavi 1951. godine izgubila od Partizana u Beogradu 0:15, a 1954. godine od Vojvodine u Novom Sadu (meč igran na terenu Novog Sada) 0:10.
Ovoga puta Sloga je izborila samo časniji rezultat, ali su domaćini morali da se pomire s eliminacijom. Posle utakmice trener Vojvodine Zoran Milinković je rekao:
- Svesni smo bili da kup utakmice donose iznenađenja, pa smo sve preduzeli da nam se ne dogodi neprijatnost. Naišli smo na snažan otpor Sloge u divnom ambijentu. Obe ekipe bile su raspoložene za igru, a nas raduje činjenica da smo uspeli da rasporedimo snage i obezbedimo prolaz, jer nas za kratko vreme očekuju još dva neugodna meča, sa Slobodom Sevojno Point u Lučanima, a potom i s Partizanom u Novom Sadu.
Na pitanje koliko ga brine veliki broj nerealizovanih šansi, Milinković je rekao:
- Efikasnost možemo jedino popraviti upornim radom. Ono što me raduje je to da naše šanse dolaze kao plod igre i da zaista stvaramo veliki broj prilika, pa bi i golovi morali da dođu, uz bolju koncentraciju u završnici.
Njegov kolega sa klupe Sloge Dragojlo Stanojlović čestitao je sportski gostu na pobedi.
- Želim Vojvodini da osvoji trofej u kupu. Naš tim je nov i igru ne možemo da napravimo preko noći. Na dobrom smo putu, verujem da nismo razočarali navijače i uz malo strpljenja biće ovo snažan sastav kojeg očekuju takođe brojna iskušenja na srpskoligaškoj sceni.
Dve godine za redom, najboljeg izabrasmo, a da isti nije odigrao čitavu, pobedonosnu, sezonu za naš Klub. Kada kvalitetom gotovo za polusezonu izboriš i očuvaš prvo mesto na našoj, navijačkoj, tabeli to govori mnogo toga (baš kao i za Seida u prethodnoj...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Yusuf | 18 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Romanić | 5 |
Kokanović | 5 |
Petrović | 5 |
Veličković | 4 |
Nikolić | 4 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Korać | 2 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 26 |
Yusuf | 22 |
Korać | 22 |
Rosić | 16 |
Kokanović | 16 |
Gočmanac | 15 |
Barros | 12 |
Poletanović | 11 |
Petrović | 10 |
Roma je vodila 4:1 i time je izjednačila rezultat iz prve utakmice. Svaki dalji gol rešavao je sudbinu meča. Tada je Rajkov stupio u akciju: jedan za drugim postigao je četiri gola...