Ne razumem zašto se toliko strogo gleda na Pantelićeve govore (na tim konferencijama za štampu), kao da je to najvažnija stvar u njegovom opisu posla.Nije to tako ni loše. Isti taj govor u pisanoj formi bi mnogo bolje izgledao, pa i sasvim solidno.Problem je više vizuelni, što se Pantelić malo muči pri izlaganju, što zamara i troši koncentraciju slušaoca.Ali, isto zamara (i troši koncentraciju) i onaj ko govori brzo, nerazgovetno, slabo povezano.
Ljudi, govorništvo je, uglavnom, prirodni talenat, kao i talenat za sport.Može se radom poboljšati, ali kad fali talenat, nikad ne može biti vrhunski.Zamislite samo da umesto Pante govori neko iz UO, recimo Dubroja
a imali smo mi 90ih i novinare profesionalce, pa i direktore javnih servisa koji su se još gore izražavali. Počnu pa ne završe rečenicu, svaki čas prebacuju tok misli i sl. koje ja ništa nisam razumeo, kao da ne govore srpski.Pantu barem razumem. Što napisa Toma pošten je (danas se uvek mora dodati ispred ono relativno).E sad, što nije govornik; Bože moj.Bolje i to, nego da je neki slatkorečivi prevarant (napisao davno Čika Jova da hulje lepo zbore , a nitkovski rade).
Ja verujem da Pantelić prepozna dobre igrače, što je njegov glavni zadatak (samo još kad bi imao i mogućnosti da ih dovede, jer teško je dovesti dobrog igrača bez značajnijeg obeštćenja).Pravio je gluposti u mladosti, ali mi se čini da se sada trudi da okaje te grehe prema Voši i njenim navijačima, gradu u kojem živi i generacijama koje su stvarale Vojvodinu.