i dva dana nakon sjajne predstave u Beogradu ne stišavaju se ni strasti ni emocije, koje su kod svih navijača i simpatizera Stare dame srpskog fudbala, izazvali njeni igrači i stručni štab, predvođeni dirigentom Milanom Đuričićem, koji je hrabro i smelo najavio šta će se u četvrtak dogoditi na stadionu Partizana, i što je upravo to i obavljeno na jedan veličanstven način. Među svim ljudima kojima je crveno-bela boja u srcu, oseća se velika zahvalnost za sve što je ekspedicija Vojvodine uradila za 90 minuta bitke, koja je vođena u polufinalu Kupa, uz evidentni porast samopouzdanja, kada je bliska budućnost (čitaj: 5. maj i finale) u pitanju. Ponoviti ovako briljantno izdanje, biće obaveza iste ekspedicije, ali i naša želja, pa se konačno te (sve) stvari poklapaju, jer samo tako mi se možemo nadati uspehu kojim bi bio nagrađen 96-ogodišnji trud svih generacija, nama najdražeg Kluba.
Otuda i gorepomenuta zahvalnost jer je obavljen krupan korak ka ostvarenju sna i to u trenutku kada je malo ko verovao i nadao se. Na našu sreću, verovali su oni koji su i najviše morali Đumi i njegovi ratnici, koji su sve nas istinski obradovali petljom, hrabrošću i odvažnošću, što je i bilo preduslov maestralne predstave, koja ni u jednom trenutku nije ličila na dramu, već ozbiljnu komediju situacije (popularno sitcom), u kojoj su nam srca bila ispunjena radošću, a nakon koje nam se osmeh vratio na lica. Nagrada za režiju ide Đumiju, a za glumu svim momcima podjednako, jer su bili TIM i pokazali svima da samo tako mi od sada i treba da postojimo u ovoj magičnoj igri sa loptom. Od starta je bilo jasno da ako mi budemo KAO JEDAN, protivniku sledi TRI. Pojedinci čine kolektiv, koji će uvek izaći kao pobednik, a na dobro svakog pojedinca, samog Kluba i naravno nas, koji dišemo za FK Vojvodinu!
Đumi je, na konfereciji pred utakmicu, rekao da ga NE ZANIMA s kim će Vojvodina IGRATI u finalu, a da će u startnoj postavi biti Novaković i da će igrati samo oni koji i VERUJU u uspeh. Ovo drugo kao vizija, rezultiralo je ovim prvim MI IDEMO U FINALE! Njegova pretpostavka i jasno izrečena tvrdnja da ćemo POBEDITI Partizan, krunisana je novom POBEDIĆEMO I ZVEZDU U FINALU. Hrabrost je vrlina, sada videsmo da je poseduje cela ekipa. To je čvrst temelj za neku novu, lepršaviju, borbeniju, efikasniju...FK Vojvodinu! Nju i čekasmo...
HVALA Vam što smo se mi radovali, a oni tugovali (kraj komentara na RTS-u glasi Fudbaleri Partizana su se predali). Vi to učiniste, primoravši ih na to svojom dominacijom, penetracijom, kohabitacijom, okupacijom, pa je i logično što je usledila njihova KAPITULACIJA! Čarobno veče je samo rezultat toga, jer ste pokazali da nije isto ŽELETI i URADITI nešto, ali da se jedno na drugo nadovezuju. Iskoristili ste trenutak da potvrdite da pravda ponekad mora biti glasna (nepriznat čist gol na nedavnom prvenstenom meču, kao i sve stvari iz prošlosti). Neka znaju da smo bolji i da njihovi navijači mogu da gledaju od sad košarku i vaterpolo, jer u fudbalu smo ispred njih. To neka i ostane tako, a hoće ako se na svakom meču budemo ponašali ISTO!
Sedam šutava, svih sedam u okvir i tri u mreži, svedoče o toj našoj dominaciji. Niste se uplašili (a to od Vas i tražismo) i to je ključ uspeha. Ako je svaka utakmica priča za sebe, ova ostaje upisana krupnim slovima na stranicama naše prebogate istorije, a služiće kao podstreh za buduće megdane. Petog maja, valjalo bi sve ovo krunisati osvajanjem trofeja, koji sanjamo kako stoji u našim vitrinama. Ovako junački još jednom i eto nama njega na mestu, na kome se skupila višedecenijska prašina, koju će pehar, ipak, zaseniti svojom blistavošću.
Zato će i nas koji Vas bodrimo biti sve više i više, jer naš dolazak neće biti obaveza, već čast. To se zaslužuje ponašanjem i jasnim činjenjem da težite da pokažete i date sve od sebe. To videsmo prekjuče, to hoćemo i ubuduće. Zato Vam i HVALA na svakom golu, asistenciji, zaustavljenom protivničkom napadu, zarađenom i iznuđenom kartonu, za svaki dobijeni duel, svaki zadati i dobijeni udarac, trud koji ste uložili, za POBEDU i EUFORIJU na tribini na kojoj smo bili, kao i u našem Gradu.
HVALA Vam na tome što prirediste jedno od najlešpših fudbalskih večeri u našim životima. Reprizu ove predstave (karte smo rezervisali i za put se pripremamo) očekujemo za tačno 18 dana. Do tada, održavajte redovne probe kad god istrčite na teren, a u budućnosti samo lagano ponavljajte na bis!!!
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Zukić | 8 |
---|---|
Ivanović | 7 |
Vukanović | 7 |
Radulović | 6 |
Milosavljević | 4 |
Petrović | 3 |
Zady Sery | 3 |
Čumić | 2 |
Bolingi | 2 |
Campbell | 2 |
Vukanović | 23 |
---|---|
Radulović | 20 |
Zady Sery | 16 |
Milosavljević | 15 |
Zukić | 14 |
Índio | 14 |
Ivanović | 12 |
Carević | 12 |
Čumić | 12 |
Korać | 8 |
U takmičarkoj sezoni 1965/66. Vojvodina je osvojila prvu šampionsku titulu. Jedan od najzaslužnijih za trijumf, bio je Silvester Takač...