Vesti / Kroz Grofov monokl / San o Vošinom proleću

San o Vošinom proleću18.02.2010. 12:27

Autor: Grof Žekula(3)
S

ada već “dalekog“ 30. januara, fudbaleri i stručni štab Vojvodine, otputovali su na pripreme u tursku Antaliju. Ispostaviće se docnije, a zahvaljujući gospođi Zimi i gospodinu Snegu, ne na dve nedelje, već jednu duže, tako da se sa istih vraćaju u petak, 19. februara. O tome kako su to vreme koristili i koliko su dobro radili, svedok će biti prolećni deo sezone, koji za naš voljeni klub počinje naredne subote (27. februara), duelom sa kulskim Hajdukom, na našem “Karađorđu“.

Nakon onoga što se desilo u poslednja tri kola jesenjeg dela, a na šta često, sa ukusom bljutavosti u ustima, pomisli svako kome je crveno – bela boja u srcu, samo jedna opcija se nameće i postoji kao rešenje, kako se takve stvari ne bi ponovile više NIKADA, a to je – samo RADNICI i RATNICI (razlika je samo u jednom slovu, a vezano govore mnogo toga) od sada MORAJU i MOGU imati mesto u timu. Ne samo startnom, već u celokupnom broju onih, koji će imati obavezu, ali i neverovatnu čast, da na sebe, makar i minut, navuku dres “Stare dame“ srpskog fudbala. Za one druge, koji to ne žele, ne mogu, ili samo iz njima poznatih razloga, na to ne pristaju, SC “Vujadin Boškov“ i “Karađorđe“ neka ostanu kilometrima daleko. Po ovom pitanju, ako nam je stalo do zajedničkih ciljeva i interesa, VIŠE NEMA baš nikakvog konsenzusa i do(pre)govora. To neka bude prvi, ali i najvažniji uslov.

Zimski prelazni rok pomerio je neke stvari sa te, prošlodecembarske, “mrtve tačke“. Niko ko iole prati fudbal, ne može da kaže da novopridošlice Adams, Bilbija, Mojsov, Merebašvili... neće doneti određeni nivo kvaliteta, među već postojeći kadar. Neka je fudbal sličan životu i neka je neminovnost da se stvari (u ovom slučaju tim) menjaju, ali samo jedna stvar je istinita u oba slučaja – KVALITET mora nadjačati sve ostalo, a odgovorni moraju DOPUSTITI da isti ispliva na povšinu. Onima koji više nisu naši članovi, neka ih služi zdravlje i neka tamo, gde su otišli, pokažu SVOJ kvalitet. Nama ostaje da na proleće komentarišemo kvalitet onih, koji će trčati, boriti se i pošteno, znojem, natapati dres NAŠEG kluba, u kojem igraju. Tako, ili nikako...

Čini mi se da je, ipak, najbolja stvar ove zime, bila ta, što je na pripremama, pa se tako nadam i u budućim nadmetanjima za bodove i “onaj“ trofej koji sanjamo, pružena šansa “našoj deci“! Po svim informacijama koje su stizale sa Mediterana, ona ni za pedalj u radu i ponašanju nisu zaostajala za “starijima“, pa se tako stvara potreba da svi saznamo, da li se i koliko na njih računa (ili - će se računati). Ne u dalekoj, već u bliskoj budućnosti. Neka je i bilo ranije grešaka (naše je da ih se sećamo, pamtimo, ali i praštamo, ako nam je volja), ali onaj koji ih ne ispravlja, čini još jednu (možda i veću)! Onaj ko ni ne proba da greške prevazilazi, verovatno i mnogo više. Važno nam je da vidimo da se menja pristup problemima, koje su iz tih grešaka nastali.

Od poraza u Kruševcu, a pre generalne probe (nedelja, 21. februar, 14:30h, SC “Vujadin Boškov“, protiv Big Bula iz Bačinaca) pred nastavak šampionata, odigrali smo sedam utakmica, a nismo poraženi. Osim Metalca iz Futoga, šest ozbiljnih duela smo imali u Antaliji, sa klubovima iz liga koja su jače od naše (mada, to i nije tako teško). Pripremne utakmice i služe da se “probaju“ određeni, novi, specijaliteti šefa kuhinje (ovde slučaj sa Gos’n Babićem, kao šefom struke), jer valja videti koji sastojci, u kojoj meri i sa kojim u kombinaciji, se najbolje slažu, kako glavno jelo i konačan proizvod, ne bi imao, gorepomenuti ukus bljutavosti. Tako ćemo uskoro dobiti “na meniju“ tačna obaveštenja – koji igrač, na kojoj poziciji, koliko dugo i u kojoj formaciji (kao specijalitet dana), može da donese boljitak. Samo o njemu i moramo razmišljati, mada od tri vezana prošlojesenska poraza, valjda i ne može gore.

Bili smo i raspucani (16 golova na sedam utakmica), ali ono što će nam biti najveći problem je igra zadnje linije. Nije ni čudno – promenismo polovinu od “zadnje četvorke“ i to na istom delu terena (levom), pa dok se (ako se) to sve ne ukomponuje, trešće se i mreža našeg gola. Želja, borba i pomoć ostalih na fudbalskom pravougaoniku (mada, kakvi su neki tereni u državi – paralelogramu, ili nekom nepoznatom četvorouglu), biće dovoljni da se to nadomesti, dok ne bude jasno da je sve “leglo“ na svoje mesto. Mojsov i Nestorović, samim tim, biće pod posebnom, možda i najvećom lupom, nas navijača i simpatizera, ponosa Novoga Sada.

Za statističare i one koji bi to još jednom da razmotre, to beše ovako:

Metalac – 3:0 (Mudrinski, Karan, Adams)
Košice (Slovačka) – 1:1 (Bilbija)
Sigma (Češka) – 1:1 (Bilbija)
Slovačko (Češka) – 3:3 (Mrđa, Bilbija, Tadić)
Temišvar (Rumunija) – 3:1 (Tadić, Bilbija 2)
Slavija (Bugarska) – 4:2 (Mudrinski, Katai, Novaković, Smiljanić)
Saturn (Rusija) – 1:1 (Đurovski)

Za nas ostale, samo nada da će se isto pristupati svakom meču koji sledi, jer tako će nam se ispuniti san (ne zimski, jer on treba da je gotov odavno za sve u FKV) o novoj, lepršavijoj, borbenijoj, igrački zrelijoj i kvalitetnijoj, a samim tim i TROFEJNOJ FK Vojvodini. Proleće 2010 – e, neka nam podari odgovor na pitanje: Da li se snovi, bar ponekad, ispunjavaju?

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Milan Bojović

Bojke za Vošine pobedničke bojeve

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
dr Kosta HadžiOsnivač
dr Kosta Hadži

Nacionalni revolucionar, sportista i sportski radnik, kulturni poslenik, politički prvak, socijalni radnik i uglednik advokatskih organizacija. Začuđujuće je da se toliko energije našlo u venama ovog čoveka...