Vesti / Aktuelno / Doping, suplementacija, ishrana i još ponešto

Doping, suplementacija, ishrana i još ponešto18.01.2013. 22:39

Autor: Grba_NS(2)
S

ve i da hoćemo i sve i da možemo, ne smemo, zatvarati oči pred jednom užasnom činjenicom, da danas, više nego ikad, zabranjena farmakološka sredstva igraju važnu ulogu u svetu sporta, a čak se došlo do tačke da ta sredstva sve agresivnije stupaju na scenu i u “neiskvarenom svetu rekreacije”.

Sve veći zahtevi koji su stavljeni pred sportiste, sve veće socijalne i materijalne dobrobiti koje sa sobom nosi “pobeda”, ma kako ta “pobeda” za nekog izgledala i ma šta ona značila, doveli su do stanja da treneri i sportisti ne prezaju od sredstava kojim će ostvriti željeni cilj. Paradoks je veći ukoliko celu priču pogledamo kroz prizmu dugoročnih i kratkoročnih posledica, gde apsolutno nijedna i pohvale vredna činjenica se ne može pronaći u tim dugoročnim posledicama. Naime, i sama pobeda je kratkotrajnog karaktera (a pitanje je da li će do nje doći i uz sama farmakološka sredstva), jer u današnjem svetu tehnologije, gde medicina napraduje iz dana u dan, detekcija tih sredstava samo pitanje trenutka, pa tako i ta već pomenuta pobeda je, kao što sam rekao, kratkoročan uspeh. Kako? Lens Armstrong, Flojd Lendis, Merion Džouns itd. Šta im je svima zajedničko? Da, svima su im oduzeta priznanja/medalje, oduzeti ili bolje rečeno poništeni rekordi i na kraju stavljeni na stub srama javnosti. To je onaj kraktočni deo priče. Dugoročno, a tu pre svega mislim na zdravstveni status osoba koje su bile izložene uzimanju svakojakih preparata (kojima ćemo se detaljnije posvetiti u nastavku), a neretko čak bili izloženi i eksperimetnima... Šta će se dešavati sa životima tih ljudi? Podstiću na primer sportista iz bivše istočne Nemačke, jer nikada i do dana današnjeg nije primenjivana tako organizovana i uz pomoć države izvedena strategija primene zabranjenih farmakoloških sredstava. Posledice? Neki od sportista su bili prinuđeni čak i da promene pol, zbog preterane upotrebe anabolika. Da li je to život, da li je to cena koju vredi platiti zarad jedne, dve, tri, koliko god olimpijskih i bilo kojih drugih medalja? Ako mene pitate, ne vredi. Opet dolazimo do onog ALI. Jedno istraživanje koje je rađeno pred Olimpijske igre (nisam siguran ali čini mi se da je Minhen u pitanju), anketirani su učesnici – sportisti sa tih igara, sa pitanjem, da li bi prihvatili da osvoje zlatnu olimpijsku medalju i da nakon toga umru? Njih 80% je odgovorilo da bi prihvatilo! Šokantno otkriće, koje navodi na pitanje da li su u sportu etika i moral dovoljno zastupljeni, da li savez(i) treba agresivnije da nastupe, kad je pre svega u pitanju etička obuka trenera i zdravstvenih radnika u sportu? Nešto već sigurno treba (u)raditi, inače sportu preti gubitak osnovnog smisla bavljenja njime – zdravstveni status, kako fizički tako i mentalni, jer zdrav sport će izroditi i mentalno zdrave ljude (zdravu naciju), sposobnije za svakodnevne stresne aktivnosti sa kojima se srećemo na poslu i svakom drugom mestu.

Inače istorijski gledano, doping je star koliko i sam sport. U početku se manipulisalo posebnom ishranom, koršćenjem određenih “posebnih trava” itd. Priča o dopingu eskalira davne 1894 g. kada je francuski filozof Charles Edward Brown-Sequard izgnječio pseće polne žlezde i polne žlezde zamorca, skuvao ih u soli, potom ubrizgao u svoj organizam... I umro. Prvi sintetički testosteron razvio je nobleovac Leopold Ružička ranih 30-ih godina prošlog veka. Prva organizovanija upotreba? Nacistička Nemačka, gde zbog loših rezultata na OI u Berlinu 1936. godine, Adolf Hitler naređuje svojim naučnicima da stvore superioran tip sportista. Tada se prvi put na zdravim ljudima upotrebio sintetički testosteron radi poboljšanja sportskih rezultata. Pokretač moderne ere zloupotrebe dopinga je dr John Ziegler. Ostao je upamćen kao osoba koja je stvorila Dianabol (metandienone) u saradnji sa farmaceutskim gigantom CIBA.

Podela doping sredstava

I Zabranjene grupe supstanci

1. Stimulansi
2. Narkotici
3. Anabolički steroidi
4. Diuretici
5. Peptidni hormoni, mimetici i slične supstance

II Zabranjene metode manipulacije u dopingu

1. Krvni doping
2. Farmakološke, hemijske i fizičke manipulacije

III Grupe supstanci koje ponekad mogu biti zabranjene u sportu

1. Alkohol
2. Kanabinoidi
3. Lokalni anestetici
4. Kortikosteroidi
5. Beta blokatori
6. Supstance za maskiranje

Ovo je gruba podela. Dotaćićemo se pojedinačno, nekih od najzanimljivijih i najkorišćenijih sredstava kao i promena koje one (pro)uzrokuju.

Amfetamin

Amfetamin otklanja depresiju i pospanost, osećaj umora (prestanak funkcionisanja centra za regulaciju zamora), podiže samopouzdanje i povećava sposobnost koncentracije. Takođe utiče na pojavu euforije i povećanja motoričke aktivnosti. Osim toga, smanjuje kontrakcije praznog želuca i time otklanja osećaj gladi. Amfetamin poboljšava spontanost koordinisanog kretanja, a učinak se poboljšava u savladavanju težih zadataka. Odlaže pojavu umora što ima negativan transfer na organizam po prestanku delovanja amfetaminima. Inhibicija kočećih (regulatornih) mehanizama može dovesti do potpune iscrpljenosti organizma, što često dovodi i do smrti sportista. Duža upotreba amfetamina uzrokuje pojavu zavisnosti prema njemu i efekta koji je nazvan “amfetaminska psihoza”.

Ovde, u priču o amfetamina ću „uglaviti“ i deo sa sibutraminom, iako on nije amfetamin ali je blisko povezan sa njim. Priča o sibutraminu je zanimljiva jer je on jedno vreme bio zastupljen u onim popularnim zelenim kafama i čajevima za mršavljenje, dok ga agencija za lekove i anti doping agencija nisu zabranile jer izaziva niz štetnih efekata. Izuzetno je opasan kod srčanih, bubrežnih bolesnika kao i kod onih koji imaju problema sa jetrom i štitnom žlezdom. A šta je zapravo sibutramin i kako deluje? Sibutramin deluje na nivou ćelija mozga, sprečavajući ponovno preuzimanje noradrenalina, serotonina, i dopamina u ove ćelije. Pomenuti neurotransmiteri (serotonin, noradrenalin i dopamin) produkuju ćelije mozga (tz. neuroni), i ovi neurotransmiteri vezuju se za tz. nor, serotoninske i dopaminske receptore, i imaju čitav niz različitih funkcija - od uticaja na san, raspoloženje, apetit, do termoregulacije, krvnog pritiska itd. Sibutramin hidrohlorid, neselektivan inhibitor pomovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina prvenstveno je namenjen za terapiju depresije, a kao sporedna indikacija mu je lečenje gojaznosti. Ovo potiče otuda što pojedini pacijenti koji boluju od depresije imaju povećan apetit. Treba reći i to da je istraživanjem utvrđeno da pomenuti čajevi nemaju apsolutno nikakvo dejstvo na gubitak telesne težine otkako je iz njih izbačen zabranjeni sibutramin, iako su ti čajevi i dalje veoma reaklamirani i zastupljeni u sredstvima javnog i svakog drugog informisanja. Apsolutno izbegavajte ove preparate!!!

Anabolički steroidi

Anabolički steroidi su sintetička jedinjenja po strukturi bazirana na testosteronu. Testosteron nastaje od holesterola u seriji reakcija u ćelijama testisa i kori nadbubrežne žlezde, dok je kod žena primarno mesto lučenja nadbubrežna žlezda. Generalno, testosteron je zaslužan za razvoj sekundarnih polnih odlika, što je poznato kao androgeni efekat, kao i porast mišićne mase, što je poznato kao anabolički efekat. Postoje tri osnovne bazične modifikacije testosterona koje se koriste u dizajniranju anaboličkih steroida. U zavisnosti od hemijske modifikacije na molekulu testosterona, anabolički steroidi prve grupe mogu se unositi jednom u 2-12 nedelja. Nakon unošenja, anabolički steroidi brzo dostignu svoju maksimalnu koncentraciju koja postepeno opada do vremena sledeće administracije. Druga modifikacija rezultuje u dizajniranju anaboličkih steroida (Anabolički steroidi druge klase) koji se mogu unositi oralno i odlikuju se smanjenim nivoom degradacije u jetri. Oralna administracija se može sprovoditi na dva osnovna načina: 1) apsorpcija preko bukalne sluzokože (unutrašnja strana obraza) ili 2) gutanjem anaboličkih agenasa. Anabolički steroidi nastali drugom modifikacijom su slabiji od injektabilnih steroida i imaju tendenciju izazivanja problema sa jetrom. Treća modifikacija (Anabolički steroidi treće klase) omogućava unos i oralno i injektabilno i u principu, modifikacija molekula testosterona koristi se da 1) smanji stepen inaktivacije, 2) poveća potentnost jedinjenja, ili 3) promeni metabolizam jedinjenja. Primer ove grupe anaboličkih steroida je i jedinjenje koje ima iste efekte kao jedinjenja druge klase, ali smanjuje negativne efekte po jetru.

EPO (Eritropoetin)

Eritrociti su naši nosioci kiseonika. Ako imamo smanjeni dotok kiseonika, onda je naš kapacitet za trening ozbiljno limitiran zato što do mišića i mozga ne dolazi dovoljno kiseonika. Uglavnom je pogrešno shvatanje da anaerobni režim rada uključuje samo kontrakciju mišića. Do tačke koja se naziva anaerobni prag, mišići koriste sav raspoloživi kiseonik. Stoga je nivo našeg anaerobnog praga glavna determinanta našeg učinka u svakom sportu zato što je anaerobni kapacitet dodatak povrh maksimalnog aerobnog kapaciteta. Prosto pojašnjenje anaerobnog praga je da je to ona tačka na kojoj nivo laktata prelalazi tačku od 4 m/mol kg. Broj naših eritrocita glavna je determinanta našeg anaerobnog praga. Zato sportistii idu za svim onim što može stimulisati njihove eritrocite. Šezdesetih godina istraživači su otkrili da stvaranje eritrocita kontroliše hormon koji proizvode bubrezi, a naziva se eritropoetin. Godine 1977., eritropoetin je izolovan i pročišćen, što je istraživačima omogućilo da odrede njegovu strukturu aminokiselina. Određivanje hemijske strukture bilo čega je prvi korak u pravljenju sintetičke kopije. Početkom 80-ih godina 20. veka, naučnici u asocijaciji proizvođača lekova uspeli su stvoriti sintetički eritropoetin sa sekvencom od tačno 165 aminokiselina ljudskog eritropoetina. Biohemijski efekti eritropoetina mere se testom hematokrita krvi. Hematokrit je zapreminski procenat naše krvi koji se formira od eritrocita. Njihov normalni raspon je 43%-52% za muškarce i 36%-46% za žene. Doza eritropoetina od 150 jedinica po kilogramu telesne težine podiže hematokrit za prosečnih 0,5 procenata za dve nedelje. A to je veliko povećanje kapaciteta za dotok kiseonika do mišića i mozga.

Krvni doping

Drugi način podizanja hematokrita do nivoa koji postiže eritropoetin je doping krvlju. Dva meseca pre takmičenja, sportisti se uzimaju dve jedinice krvi (dve bočice normalne krvi, 2 x 0,473 dm3/l). Eritrociti se odvajaju od plazme i konzervišu smrzavanjem. Nedelju dana pre takmičenja eritrociti se otapaju, mešaju sa fiziološkom rastvorom i ubrizgavaju u venu. Rezultat takve krvne manipulacije je povećanje telesnih sposobnosti u rasponu od 10 do 15%.


Faramkološke, hemijske i fizičke manipulacije

Probenecid

Probenecid je stvar koja inhibira ekskreciju mokraće. Sportista koji je uzimao doping sredstva prvo mora isprazniti mokraćni mehur, zatim uzima probenecid koji će sprečiti izlučivanje njegove sopstvene mokraće, da bi mu se onda, pomoću katetera, unela tuđa, čista mokraća (bez metabolita nedozvoljenih sredstava). Nakon određenog vremena probenecid prestaje delovati, znači dolazi do prekida inhibicije ekskrecije mokraće, te se kod sportista ponovo javlja nagon za mokrenjem. Tada on za uzorak daje unesenu mokraću te na taj način sigurno otklanja svaku mogućnost da bude pozitivan na doping kontroli.

Izdvojene i gore pojašnjene metode su samo mala kapljica u moru metoda. Autoru teksta su se učinile kao možda najzanimljivije za „obične smrtnike“ koji posećuju fkv.com.
U nastavku teksta koji možete očekivati za nedelju ili dve posvetićemo pažnju sve popularnijoj suplementaciji u sportu (i rekreaciji), njihovom realnom dejstvu, kao i danas sve bitnijoj ishrani u sportu.

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Enver Alivodić

Agresivnost i hitrina jesu ono po čemu sam prepoznatljiv, ali istovremeno voleo bih da sam mirniji u završnici!

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
FK Vojvodina u prošlostiJedan jedini klub
FK Vojvodina u prošlosti

Priča Fudbalskog Kluba Vojvodina započinje u proleće sad već davne 1914. godine. Dok se svet spremao za rat, grupa omladinaca rešila je da osnuje fudbalski klub...