subotu, od 15:30h uz besplatan ulaz za sve zainteresovane, na Karađorđu, bićemo domaćini rivalima iz nekadašnje zajedničke, a sada susedne države, sa kojima više od dvadeset godina nismo imali megdan. Nekad, to beše praznik fudbala u Novom Sadu, i nogometa u Osijeku, gradu na Dravi, najvećem u Slavoniji i četvrtom u celoj Hrvatskoj.
U toku reprezentativne pauze, dok mi muku mučimo i sa igrom i sa rezultatima, a posebno sa realizacijom, Osiječani stižu kao četvoroplasirani tim lige, sa bodom zaostatka za drugoplasiranim Slaven Belupom (19), i u grupi od čak 4 tima (uz njih još Hajduk, Lokomotiva i Rijeka) koji imaju isti broj bodova (18). Do sada, na 11 mečeva, upisaše 4 pobede i 6 nerešenih ishoda, uz samo jedan poraz. Prošle sezone bili su osmoplasirani, uz činjenicu da izgubiše finale hrvatskog kupa (na dva meča, zagrebački Dinamo beše uspešniji), a u svojim vitrinama imaju taj trofej, koji su osvojili 1999. godine – 30. maja pobedili su, na Maksimiru u Zagrebu, vinkovačku Cibaliju sa 2:1.
Bijelo-plavi igraju na stadionu Gradski vrt kapaciteta 22.000 mesta, koji je izgrađen 80-ih godina prošlog veka i do danas nije dovršen. Najveću posetu, stadion beleži 1982. godine, na utakmici Osijek-Dinamo, kada je meču prisustvovalo 40.000 gledalaca.
Osnovani su 27. februara 1947. godine, spajanejm tri osiječka kluba u NK Proleter, koji će 1961. godine promeniti ime u NK Slavonija, a konačno 1967. godine u NK Osijek. Prvi dresovi behu im crveno-plavi, da bi tek 70-ih počeli da igraju, u sada prepoznatljivim, belo-plavim. U istom, su nastupale prave fudbalske zvezde – Miroslav Žitnjak, Davor Šuker, Danijel Pranjić, Igor Cvitanović, Vlado Kasalo, Petar Krpan, Goran Vlaović, Tomislav Rukavina, Jurica Vranješ, Mato Neretljak, Ivica Kalinić, Marko Babić. Za Osijek igraše i Čedo Maras, Ljupko Petrović, pa i Ratomir Dujković, Danijel Ljuboja i Dumitru Mitu.
Od prvog meča u Novom Sadu (FKV – Proleter Osijek 3:0) u sezoni 1949/1950, pa do poslednjeg (Osijek – FKV 3:1) u sezoni 1990/1991, odigrasmo 36 mečeva, a Osiječani imaju pobedu više (14:13), uz 9 nerešenih ishoda.
Biće ovo prilika za trenere Nebojšu Vignjevića i Stanka Mršića da ispobaju neke novine u svojim ekipama, a za nas da se prisetimo kako to beše igrati protiv jednog ovakvog protivnika.
Evo i detalja sa utakmice, iz poslednje rezultatski uspešne sezone za naš klub, kada smo na istom mestu savladali NK Osijek sa 2:1 i došli do bodova kojima smo trasirali put ka (poslednjoj) tituli prvaka.
U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...
Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!
Zukić | 9 |
---|---|
Ivanović | 8 |
Vukanović | 7 |
Radulović | 6 |
Milosavljević | 4 |
Petrović | 3 |
Zady Sery | 3 |
Čumić | 2 |
Bolingi | 2 |
Campbell | 2 |
Vukanović | 23 |
---|---|
Radulović | 20 |
Zady Sery | 19 |
Zukić | 15 |
Milosavljević | 15 |
Korać | 14 |
Índio | 14 |
Ivanović | 12 |
Carević | 12 |
Čumić | 12 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...