Vesti / Kroz Grofov monokl / Pod lupom: bečki Rapid, ponos Austrije

Pod lupom: bečki Rapid, ponos Austrije31.07.2012. 18:13

Autor: Grof Žekula(4)
I

z grada sa kojim nas direktno veže Dunav, prestonice muzike i kulture, koji je godinama u nazad proglašavan mestom koje je najbolje za život u čitavom svetu, baš kao i 2009. godine, dolazi nam rival u evro-nadmetanju. Tadašnje ispadanje od bečke Austrije (šef struke bio Dragoslav Stepanović, rezultati 1:1 i 4:2), sadašnji puleni Zlatomira Zagorčića, pokušaće da anuliraju ukupnim trijumfom nad Rapidom, ubedljivo najvećim i najtrofejnijim klubom Austrije.

Pomen “zeleno-belih“ (boje kluba) i njihovih uspeha izaziva divljenje, naročito starijih ljubitelja ove magične igre – 32 titule prvaka Austrije (prva 1912. godine, a poslednja 2008. godine), 24 puta vicešampion države (poslednji put ove godine), 14 puta osvajač nacionalnog kupa (poslednji trofej u ovom takmičenju podigli su 1995. godine, a prvi daleke 1919. godine), još 12 puta finalisti istog (2005. godine izgubili finale poslednji put), te 3 puta osvajači domaćeg Superkupa (vezano od 1986-1988. godine). U Evropi se mogu pohvaliti dvostrukim osvajanjem Mitropa kupa (1930. i 1951. godine) i trostrukim porazima u finalima istog takmičenja (1927, 1928 i 1956. godine), dvostrukim trijumfom u Intertoto kupu (1992. i 1993. godine), kao i učešćima u finalima Kupa pobednika kupova 1985. i 1996. godine.

Klub je osnovan 1898. godine kao Erster Wiener Arbeiter-Fußball-Club (Prvi bečki radnički fudbalski klub), a prvi dresovi bili su crveno-plavi, koje i danas koriste kao gostujuću garnituru. Već naredne, 1899. godine, menjaju ime u Sportklub Rapid Wien, po ugledu na berlinski Rapid, a 1904. godine menjaju boje u zeleno-bele. Najveći rivalitet imaju (kroz istoriju) sa gradskim rivalima – Vakerom, Admirom i, naravno, Austrijom, sa kojom će igrati i derbi kola predstojećeg vikenda, a između dva duela sa novosadskom “Starom damom” .

Za istoriju i anale ostaje i činjenica da je bečki Rapid, kao austrijsku klub, jedini takav koji je uspeo da osvoji prvenstvo (1941. godine) i kup (1939. godine) Nemačke, nakon što je 1938. godine izvršen, od strane nacista, “Anšlus Austrije“. U oba slučaja, “zeleno-beli“ su uspeli da do trofeja dođu posle velikih preokreta.

Kup Nemačke je osvojen nakon pobeda nad Nirnbergom u polufinalu (2:0, 11. novembra 1938.) i Frankfurta u finalu. Meč je odigran 8. januara 1939. godina na “Olimpijskom stadionu“ u Berlinu pred 45.000 gledalaca. Iako je Frankfurt vodio od 17. minuta, Bečlije su furioznom igrom u poslednjih 10 minuta došli do pobede od 3:1, golovima tada vanserijskih igrača, Georga Šorsa, Johana Hofštatera i kapitena ekipe i najboljeg igrača Franca Bindera (trener ekipe bio je Leopold Nič, koji će ih voditi i do titule). Igrači Frankfurta nisu želeli ni da pozdrave osvajače kupa, dok su im isti, vidno ih provocirajući, govorili kako su “momci sa istoka“ osvojili “njihov“ kup, aludirajući na to da su trijumfovali u samom nemačkom kupu, u srcu Nemačke, nad nemačkom ekipom!

Šta tek reći za titulu prvaka osvojenu dve godine kasnije? Igrao se takav sistem da su po četiri ekipe bile smeštene u grupe, a njihovi pobednici su docnije u nokaut fazi odlučivali o šampionu. Rapid je bio prvoplasirani tim grupe u kojoj su još bili Minhen 1860, Štutgart Kikers i Vfl Nekarau. U polufinalu, pobeđen je SC Dresdner sa 2:1 (8. jun 1941. godine, meč se igrao u Bitomu u poljskoj Šleziji). 22. juna, na “Olimpijskom stadionu“ u Berlinu, mestu uspeha od pre dve godine, pred 105.000 gledalaca, Rapid je došao do još jednog, u utakmici koja je ušla u sve fudbalske almanahe. Tada najjači nemački tim Šalke 04 (protežiran direktno od vrhuške zloglasnog Rajha), vodio je posle samo sedam minuta igre sa 2:0, a u 57. minutu došao i do, činilo se nedostižnih, 3:0. Na scenu tada stupaju gorepomenuti Georg Šors koji je u 60. minutu smanjio na 3:1 i fantastični kapiten i strelac Franc Binder, koji je het-trikom za samo osam minuta (62’-70’) doveo Rapid u prednost, i ispostaviće se titule prvaka Nemačke. Za samo 10 minuta igre, “zeleno-beli“ su preokrenuli meč (kao i u pomenutom finalu kupa), pa nije ni čudo što im je nadimak u to vreme bio “Rapid – četvrt sata“. Ni igrači Šalkea nisu pozdravili šampione, a kapiten Ernst Kuzora odbio je da primi pehar za drugo mesto.

Vojvodina i Rapid su već odmeravali snage u evro-takmičenju – u Mitropa kupu 1956/1957, bilo je 3:0 za Rapid i 4:1 za Vojvodinu. O tom dvomeču, na ovom sajtu, možete pročitati u tekstu pod naslovom “Preko Rapida do prvog evropskog finala”.

Rapid je ovogodišnje učešće u Evropi izborio prošlogodišnjom vicešampionskom titulom (6 bodova manjka u odnosu na Red Bul iz Salcburga), a prednost, u odnosu na nas, mu može biti i ta što ima “iza sebe” i dva odigrana kola tekućeg prvenstva, u kojima ima isto toliko pobeda i drži čelnu poziciju prvenstvene tabele. Trener Peter Šetel na raspolaganju ima vrlo dobar tim, u kom pored Austrijanaca igraju i po jedan Slovak, Brazilac, Amerikanac, Finac i dva Nemca, od kojih je jedan, Štefan Hofman, i kapiten ekipe.

“Zeleno-beli” domaće utakmice igraju na “Gerhard Hanappi Stadium-u”, kapaciteta 18.500 mesta, koji je otvoren 1977. godine kao “Weststadion”, a 1980. godine preimenovan i nazvan po čuvenom igraču samog Rapida Gerhardu Hanapiju, koji je između 1950-1965. godine zabeležio 333 nastupa (114 golova) za bečki klub, a imao je i 93 nastupa (12 golova) za reprezentaciju svoje zemlje (od 1948-1962. godine, učestvovao i na dva SP). Sa Rapidom je, kao igrač sredine terena (pa i tako bio prvi strelac lige) i kapiten, osvojio sedam titula prvaka države i jedan kup i izabran je u idealnu postavu “zeleno-belih” svih vremena. Da stvar bude zanimljivija, posle završetka karijere, bio je arhitekta i sam je napravio planove za stadion koji se danas zove po njemu!!! Umro je od raka 1980. godine u 51. godini živora, a i dan danas, među navijačima Rapida, ima epitet “sveca”.

Sa ovim rivalom ćemo, ovog i sledećeg četvrtka, biti bitku za prolaz u narednu rundu kvalifikacija za Ligu Evrope. Veliko poštovanje i respekt, ali nikako i strah, je ono što moramo, uz veliku borbu, kolektivnost i organizovanost, pokazati, kako bi uspeli u nameri da eliminišemo Bečlije. Uz podršku sa tribina, vredi pokušati ovom renomiranom protivniku pokazati da smo kadri za velika dela. Jer samo ona i određuju fudbalski put Kluba i svakog pojedinca u njegovim redovima!!!

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Goran Smiljanić

Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
Zdravko RajkovGolgeter iz zasede
Zdravko Rajkov

Roma je vodila 4:1 i time je izjednačila rezultat iz prve utakmice. Svaki dalji gol rešavao je sudbinu meča. Tada je Rajkov stupio u akciju: jedan za drugim postigao je četiri gola...