Vesti / Aktuelno / Srednjeg šora nema do Bosfora, a Bunarske nema do Švajcarske

Srednjeg šora nema do Bosfora, a Bunarske nema do Švajcarske07.01.2012. 14:53

Autor: NS DUNAV(18)
N

a adresu sajta dobili smo pismo od našeg redovnog čitaoca iz Kanade.


Prošle godine u ovo vreme sam bio u Novom Sadu i na današnji (Badnji) dan, reših da pokažem naš grad mojoj (drugoj) ženi. Šetnje po Dunavskoj, Zmaj Jovinoj i okolnim ulicama i naravno neizostavna poseta Tvrđavi. Naviru uspomene, neke, naravno prećutim, jer nikad ne znaš kako žena može da reaguje.

Spuštajući se niz tvrđavu, kažem - Verka, sad idemo u Begeč.
- Šta je to? Gde je to? Šta ćemo tamo?

Ulazimo u Begeč. Razgovaramo o svemu i svačemu, a misli mi odlutale. Vozimo glavnim šorom što vodi za Bačku Palanku. Očekujem da vidim na levoj strani, kafanu "Kod Klure", ali nema je više. Daca i Ceca su otpevale svoje. Koliko smo samo puta, posle fajronta na "Đavi" ili "Točku", svraćali u ovaj bircuz. Nikad sebi nisam mogao da objasnim spoj "Cajke" i "Stairways to Haven".

Idemo dalje i s desne strane bedemom ograđeno fudbalsko igralište FK Bačka. Da tu je počeo "ON", a i nije bio jedini koji je počeo tu i dao sebe za našu najvoljeniju damu, pola crvenu, a pola belu. Tu je i moj Baba branio, al' kako je govorio, kad mu je jedan đonom poder'o "drombulju", presela mu golmanska karijera.

Malo dalje, na istoj strani, kuća našeg kuma Voje "Campre", "NJEGOVOG" brata od tetke. Sećam se kad smo na drugi dan Božića, nosili kumu kolač, autobusom iz Novog Sada. Takav je bio običaj.

Skrećemo prema centru. Crkva, svi smo tu kršteni. Preko puta škola, dućan i izvor - česma. Tu je, nekad davno, Živa "Roda", kao deran, sačekivao mog deda Đuru i "isk'o" dvodinar za "pisaljku", a kupovao "Zetu" ili "Moravu". Kasnije je taj isti Živa radio na našem "Karađorđu" kao redar.

Ulazimo u Bunarsku ulicu. Da, tako se nekad zvala. Gledam kuću napravljenu na mestu naše. Đeram odavno ne postoji, a nema ni ogromne kruške da pravi 'lad živini. S leve strane "Batalovi", a s desne "Carici", a malo niže, na istoj strani, prema Dunavu je kuća u kojoj se rodio "ON". Da li je i "ON" na "ledinama" kod zadruge, hvatao pauke na smolu? Uzmeš konac, na kraju prilepiš "noklu" od smole, spustiš u rupu i izvučeš pauka. Ma kakav "Nintendo" ili "Play Station" ili već kako se zovu ta čuda.

Ulazimo u "Čardu kod Braše". Kasno posle podne, sami nas dvoje. Pijemo kuvano vino, baš onako kako pristaje na zimski predbožićni dan. Nakon nekog vremena ulaze njih dvojica, deda i unuk. Mališa od nekih sedam-osam godina obučen u perjanu jaknu, šal i kapa, obrazi crveni. Deda mu pomaže da se skine i onda nešto što neću nikad zaboraviti. Košulja, džemper, a povrh svega CRVENO-BELI dres, ali ne bilo koji, nego onaj lepi, najlepši, naš. Oči mi se najedanput zamagliše.
- Šta ti je, pita me žena. - Ma ništa, verovatno sam stavio malo više bibera u vino.

Pričamo o svemu i svačemu, a ja razmišljam: Da li možda igra za naše petliće, da li će možda od njega postatI "ON", koji će voleti tu svetinju, taj dres, koji će topiti znojem, a sve u slavu naše "Voše", baš onako kako je to cinio "ON". Pričaju polako. Mališa upija svaku dedinu reč, ispija sok od kajsije ili njoj nalik, dok ga deda blago miluje po kosi. Odlaze, onako polako i dostojansveno, baš kao i kad su ulazili. Perjana jakna je sakrila crveno-beli dres. Nek te Bog čuva mališa i neka je hvala tvom dedi što ti je ugradio ljubav prema našoj Voši, baš kao i moj meni, pre 40 i koju godinu.

Nad Begečom je počeo da se spušta sumrak. Badnje veče. Posna večera se priprema. Sve, sve, ali ako nema rezanaca s makom, e to nisam mogao da oprostim. Žena vozi prema Novom Sadu. Izgleda da je bilo previse bibera u vinu ili vina u biberu ili... Umirio se "NJEGOV" Begeč. Voleo ga je i još ga voli, više od Đenove, Roterdama, Madrida... Čekamo "VAS", čekamo jednog kao što ste bili "VI". čekamo te fudbalerčino, tehniko, Vujke, gospodine Vujadine Boškov! Jedan klub na svetu volim ja...

MIR BOŽIJI, HRISTOS SE RODI! Pozdrav iz Kanade!

Press
Turska ipak najbolja opcija, Stanisavljević u Asterasu

U svetlu aktuelnih geopolitičkih zbivanja, a posebno posle obaranja ruskog vojnog aviona od strane turske armije, bilo je neizvesno gde će fudbaleri Vojvodine odraditi zimske pripreme. Već godinama unazad Novosađani su kraj januara i početak februara provodili na obalama...

Intervju
Goran Smiljanić

Želim da se na kraju ove sezone radujem trofeju, mojoj pozitivnoj promeni i Voši o kojoj priča Evropa!

Lista strelaca
Radulović6
Vukanović6
Zukić6
Milosavljević4
Zady Sery3
Čumić2
Bolingi2
Ivanović2
Índio2
Vukić1

Igrač sezone
Vukanović21
Radulović20
Milosavljević15
Zukić14
Zady Sery14
Índio14
Čumić12
Carević8
Rosić8
Rosić6

Sećanja
dr Kosta HadžiOsnivač
dr Kosta Hadži

Nacionalni revolucionar, sportista i sportski radnik, kulturni poslenik, politički prvak, socijalni radnik i uglednik advokatskih organizacija. Začuđujuće je da se toliko energije našlo u venama ovog čoveka...