ajteže je u sportu pobeđivati u serijama i dobijati već dobijene utakmice. Upravo pred takvim zadatkom sutra u Borči biće fudbaleri Vojvodine, kojima će domaćin biti tim BSK-a koji se grčevito bori za opstanak u superligaškom društvu.
U sredu su Borčani kod kuće poraženi od Partizana (0:4) i sigurno je da će učiniti sve kako bi pokušali da iznenade crveno-bele, ne bi li makar malo olakšali situaciju u kojoj se nalaze. S druge strane, Vojvodina je ušla u prolećnu polusezonu s dve pobede i sasvim je sigurno da seriju želi da nastavi, kako bi nastavila trku s Crvenom zvezdom za drugo mesto na tabeli u Jelen Superligi i kako bi prvu polufinalnu utakmicu Kupa Srbije s OFK Beogradom u Novom Sadu (sreda, 13. mart, od 18 časova) dočekala u dobroj atmosferi i s velikom dozom samopouzdanja.
Prvi pomoćnik šefa stručnog štaba Vojvodine Nebojše Vignjevića ovog proleća je Saša Milanović, trener koji je tokom 2011. godine samostalno vodio ekipu BSK-a. Nema sumnje da ovaj stručnjak dobro poznaje Borčane, a pred sutrašnju utakmicu je rekao:
- Činjenica je da sam bio trener BSK-a, ali i to da je ekipa iz Borče drastično promenjena od tog doba. Ono što znam jeste da je nosilac igre i oslonac tima ostao kapiten Radunović, koji je, međutim, imao tešku povredu kolena i tek je na putu povratka u nekadašnju formu. U odbrani adut BSK je novopridošli Milko Novaković, nekadašnji igrač Vojvodine, koji je u Borču stigao iz Javora.
Mladi Jordan Jovanović je igrač koji puno trči i na kojeg ćemo sutra morati da obratimo pažnju, baš kao i na najubojitijieg igrača ove ekipe Mileta Savkovića, igrača kojeg je u svojim redovima želeo i Partizan. On igra na poziciji polušpica, s desne strane i reč je o brzom i prodornom napadaču. U postavi je i Novopazarac Ademović, s kojim sam imao priliku da radim, takođe zanimljiv igrač.
Ipak, Vojvodini pripada uloga favorita. S tim se složio i Milanović, koji, međutim, nije propustio da upozori na sledeće:
- Vojvodina ima, bez ikakve sumnje, kvalitetniji i bolji tim. Naravno, u Borči ne smemo da srljamo, već da strpljivom igrom stvorimo uslove za nastavak serije pobeda. Moraćemo da budemo pametni, da igrači u delo sprovedu zamisli trenera Vignjevića i dokažu da im uloga favorita s pravom pripada. Ukoliko budemo igrali našu igru, agresivnu, preciznu i s puno trčanja, ne bismo smeli da imamo problema u ovoj utakmici i imaćemo pravo da se nadamo osvajanju nova tri boda.
Novosađanima je sutrašnja utakmica važna i zbog stvaranja pobedničke atmosfere pred polufinale Kupa Srbije i prvi duel s OFK Beogradom.
- Utakmica s BSK-om biće nam dobra priprema za duel s romantičarima na Karađorđu – dodao je Saša Milanović. – Ukoliko gostovanje koje je pred nama odradimo na način na koji želimo i mi i naši navijači, stvorićemo odlične uslove za veliku posetu u sredu, ali pobedničku atmosferu koja nam je takođe veoma bitna. Ipak, o duelu s Beograđanima razmišljaćemo tek kada on bude došao na red.
Slatke Vignjevićeve brige
Iako su iza Vojvodine već dve utakmice u prolećnoj polusezoni, trener tima Nebojša Vignjević nema probelma oko sastava. Svi igrači su spremni i zdravi i konkurišu da istrče na teren u Borči, pa će šef stručnog štaba crveno-belih, kako sam ume da kaže, biti na slatkim mukama da odredi startnu postavu.
Ipak, treba očekivati da će na megdan BSK-u istrčati ekipa koja je u prva dva kola ostvarila dve pobede, što bi moglo da znači da će sutra zaigrati: Supić – Vulićević, Jokić, Đurić, Pavlović – Ađuru, Radoja, Vranješ (Kosović) – Alivodić, Oumaru, Katai.
Najbolji strelac tima, ponovo je i igrač sezone – u devetanest godina dugoj tradijiciji, NIKOLA ČUMIĆ je izabran za Igrača sezone 2022/2023, od strane navijača FK Vojvodine okupljenih oko Foruma i Sajta fkvojvodina.com! Kako su mu, sve do poslednjeg kola,...
Zukić | 10 |
---|---|
Ivanović | 8 |
Vukanović | 7 |
Radulović | 6 |
Milosavljević | 4 |
Petrović | 4 |
Zady Sery | 4 |
Čumić | 2 |
Bolingi | 2 |
Campbell | 2 |
Vukanović | 23 |
---|---|
Zady Sery | 20 |
Radulović | 20 |
Zukić | 18 |
Korać | 17 |
Milosavljević | 15 |
Índio | 14 |
Carević | 14 |
Ivanović | 12 |
Čumić | 12 |
On je tako dobro pazio Puškaša na Nep stadionu 1956-e, uvek je bio kraj njega, uvek je bio brži, uvek mu je odnosio loptu i činio je to na tako fer način, takoreći bez dodira...