emanja Čović novi je član FK Vojvodina. Ovaj momak karijeru je počeo u beočinskom Cementu, potom je igrao u novosadskom prvoligašu Proleteru. Onda su ga primetili ljudi iz italijanske Parme i odveli ga u februaru prošle godine u taj klub. Međutim, mladi Beočinac nije bio zadovoljan tretmanom te se obreo u novosadskom superligašu.
Njemu je tek dvadeset godina i ima priliku da se dokaže. U dva trening meča postigao je isto toliko golova. Jedanput je bio strelac u duelu s Bačkom Topolom, ali i u subotu u duelu s Kečkemetom.
Zašto ste odlučili da se vratite u Srbiju i potpišete dvogodišnji ugovor s crveno-belima?
– U Parmi nisam dobio pravu šansu – počeo je priču Nemanja Čović. – Trenirao sam s prvom ekipom, a igrao za drugi pogon. Jednostavno, imam želju za dokazivanjem. To u svom sadašnjem klubu mogu da ostvarim. Naravno, sada je sve na meni i moram izuzetno da se trudim.
Kratko ste u Vojvodini. Ipak, kakvi su vaši početni utisci?
– Zasad sve ide dobro, a verujem da će se tako i nastaviti. Konkurencija za poziciju u timu je velika. Međutim, zdrava je, što je veoma važno. Konkurencije se ne plašim. Naprotiv, to mi je još veći motiv za rad.
Šta očekujete?
– Da se nametnem radom na treninzima i svaki put pružim bolju partiju. Jednostavno, želim da postižem golove jer mi je to posao i da se na najbolji način odužim klubu.
Da li ste zadovoljni onim što ste pokazali na dve trening utakmice?
– Postigao sam dva gola. Po jedanput sam tresao mreže Bačke Topole i osvajača mađarskog kupa Kečkemeta. U Kečkemetu sam odigrao sedamdeset minuta, a gol sam postigao u 20. minutu. Dobra je to ekipa, mada sam mislio da je slabija. Ima dosta stranaca, a vodi je odlični trener Tomislav Sivić. Njega dobro poznajem jer me je vodio u omladinskoj reprezentaciji Srbije.
Kako su vas prihvatili u novom klubu?
– Odlično. Sve mi štima i veoma je važno to što mogu da napredujem – zaključio je Nemanje Čović, novi napadač Vojvodine.
Možemo daleko
Može li, po vašoj proceni, ova ekipa daleko da dogura?
– Kako da ne može?! Očekujem borbu za vrh tabele jer su svi igrači izuzetni. Želim da i u ovoj sezoni igramo u finalu nacionalnog kupa, ali i da tom prilikom slavimo i donesemo pehar. Što se igranja u Evropi tiče, mislim da možemo daleko da doguramo. Pa Vojvodina je sjajno organizovan kolektiv, a ekipa to odlično prati i, koliko vidim, na svakom mestu imamo po nekoliko dobrih fudbalera. Uostalom, ovaj klub ima dugu i lepu tradiciju, i to se mora poštovati – zaključio je Nemanja Čović.
Najdraži momenat mi je bio kada smo izbacili Mančester Junajted iz kupa. Igranje u Premijer ligi je bilo ostvarenje mog sna!
Yusuf | 14 |
---|---|
Zady Sery | 10 |
Nikolić | 4 |
Kokanović | 4 |
Veličković | 3 |
Petrović | 3 |
Radulović | 3 |
Crnomarković | 2 |
Romanić | 2 |
Ivanović | 1 |
Zady Sery | 37 |
---|---|
Medojević | 16 |
Gočmanac | 15 |
Yusuf | 14 |
Barros | 12 |
Kokanović | 12 |
Korać | 12 |
Poletanović | 11 |
Crnomarković | 9 |
Rosić | 8 |
Od tih prvih utakmica pa sve do 1951. godine Jozef je uvek bio ako ne najbolji onda jedan od onih koji je srce ostavljao na terenu...