Odlična analiza i zapažanje sa jučerašnje utakmice. Ja bih još dodao da je dostojni rival Spartak imao gotovo istovetnu utakmicu protiv partizana u Beogradu, gde je možda igrao i bolje, tj. imao je izglednije šanse za golove, ali nisu imali sreće jer su mesto mreže pogađali stative i prečke. Nije se ni partizan naigrao protiv njih, ali su za razliku od nas uspeli da sačuvaju svoje vođstvo posle penela koji im je dosuđen na gotovo identičan način kao i nama.Grba_NS wrote:Meni se dopalo kako je Spartak danas izgledao. Ocigledno, protivnicki trener nas je studiozno proucio.
Oni su odigrali timski, kompaktno, pokretljivo i tacno su znali sta treba da rade protiv nas, kao nijedna ekipa ove sezone-visoko da nas pritisnu gde nesigurnost nasih stopera dolazi do izrazaja, kao i nespremnost nasih bekova da preuzmu odgovornost, gde iz te nesigurnosti igraju dugacke, a tu narocito mislim na Pavlovica.
Jedini igrac koji je uspevao da razbije tu koncepciju Spartaka, jeste Mereba. Bas tako je i izgledala nasa igra danas- u navratima i to na ledjima nadahnutog Gruzijca, tacnije kada je on imao te svoje momente nadahnuca uspevali smo da razbijemo njihovu timsku igru. Ne bi pogresili kada bi rekli da smo danas odigrali onoliko koliko nam je protivnik dopustio, a za nesto vise tj. pobedu ponajvise je nedostajao ucinak nasih bekova, koji su u napadu bili odseceni (nisu dolazili u zavrsnicu cesto), a za jednu ovakvu ekipu kao sto je Spartak, mislim da su bas bekovi kljuc uspeha, gde bi svojim ubacivanjem pravili visak, protiv ovako pokretljive (i spremne) ekipe.
Trener Vukićević mora da pronađe rešenje za ovaj tim, da se više ne povlačimo i ne gubimo vođstvo koje teškom mukom stičemo, već po mogućstvu da se poslednja četvrtina utakmice odigra u znatno jačem tempu i po mogućstvu dokrajči protivnik u tom periodu igre. To nam je jedino protiv OFK-e pošlo za rukom, ali smo zato "izduvali" pobedu u Užicu, Jagodini i juče protiv Spartaka. Protiv partizana i Rada, takođe nismo odigrali završnicu utakmice na našem najboljem nivou i dozvolili smo im da se na kraju utakmice gotovo nezasluženo raduju.
Pisao sam već jednom i ponoviću - Ne volim ziherašku igru u završnici meča ma koliko ona bila rezultatski (ne)opravdana! U tom periodu igre mora da dođe do izražaja karakter i autoriter trenera koji je u stanju da od svojih najboljih igrača izvuče maksimum maksimuma i time da se ne dozvoli protivniku ni promil šanse za izjednačenjem ili preokretom.