Tužna je vest kojom je otvoren ovaj topic, a ništa manje sumorna nije ni trenutno stanje stvari u najtrofejnijem novosadskom sportskom kolektivu. OK Vojvodina poslednih 6-7 godina, uz sporadične svetle trenutke, ide strmom silaznom putanjom i sada je sasvim blizu da dotakne dno. Prethodna sezona je verovatno bila najgora u novijoj istoriji kluba. Ispali smo u prvom kolu Kupa od drugoligaša, u Ligi šampiona propisno se obrukali bez ijedne pobede, a u prvenstvu je play-off obezbeđen krajnjim naporom u poslednjem kolu, da bi se sve okončalo eliminacijom od zvezde u polufinalu. Nažalost, takvi rezultati su realnost i došli su samo kao logična posledica lošeg rada u klubu. Ali, uvek može gore. Ove sezone očekuje nas borba za goli opstanak u prvoj ligi, verovali ili ne. Danas je otvoreno novo prvenstvo, porazom od Bambija 3-1. Situacija je alarmantna, nedopustiva za klub kao što je OKV. Ekipa je jezivo mlada. Većinom su to momci ponikli u Voši, ali ko god je sklapao ovaj tim gadno se preračunao(opet). To se tako ne radi. Ima tu kvaliteta, ali jasno je da nema ko da ih vodi i usmeri. Salatić, uz dužno poštovanje, je teški amater i nije kadar za velika dela. Nama je trenutno potreban neko poput Milorada Kijca, čovek koji može da napravi razliku.
Evidentno je da trenutna rukovodeća garnitura, na čelu sa Marićem i Ćatom, nije sposobna da vodi ovaj klub onako kako to dolikuje. Prosto je neverovatno kako je kompletna klupska odbojka kod nas poslednjih godina drastično izgubila na kvalitetu. Današnja prva liga funkcioniše gotovo na amaterskom nivou. NEMA ULAGANJA, loše se radi, od mlađih kategorija pa sve do samog vrha. Ni grada nema da pomogne. Opet, najcrnje od svega je što izgleda nikome nije stalo, pa čak ni ljudima koji su u samom tom sportu. Poređenja radi, danas su Budućnost i Budva za dve klase ispred nas, verovali ili ne. Ulažu ljudi u odbojku, rade kvalitetno i to im se višestruko vraća. Budućnost igra ravnopravno sa vrhunskim evropskim timovima. Bilo je strašno gledati kako su nas zimus u sred Novog Sada očas posla dobili 3-0, sa pola snage.
Izvor mladih talenata je u Voši izgleda presušio. Preciznije rečeno, nešto ozbiljno škripi u radu sa mlađim kategorijama. Talenata je, nesporno, uvek bilo. Kada je tokom ’90-ih bila na vrhuncu svoje popularnosti, odbojka je dobila na masovnosti kao nikada ranije. Bilo je neverovatno mnogo talenata, a od svih njih OKV je uspeo (za sada) da lansira samo Marka Podraščanina kao vrhunskog igrača. Zašto je to tako, ostaje da se vidi, ali je evidentno da nije sve u redu ako iz toliko široke baze, pravog buketa igrača, jako mali broj uspe. Zbog čega recimo jedan Vemić već par godina stagnira, zašto su Filipaša bukvalno oterali da ide u Požarevac, jer u Voši ne može da dobije šansu, a danas recimo Čupković ponovo mora da igra korektora!? Neko je tu debelo podbacio. Ne vidim da će u skorijoj budućnosti da se pojave dostojni naslednici Gerića, Boškana, Mijića...
Naravno, sve ovo je ostavilo posledice i na tribinama. Od nekada prepune Velike dvorane SPENS-a spali smo na polupraznu Malu, a uskoro neće biti ni toliko. Eh, kad se setim samo onih nezaboravnih atmosfera sa finala play off-a i evropskih utakmica...
Nekadašnji ponos novosadskog sporta potpuno je razbucan i devastiran, kao uostalom i kompletan ovaj sport u (nekada) „gradu odbojke“. Danas sa pravom možemo govoriti o beogradizaciji odbojke. Do toga je došlo paralelno sa unutrašnjim slabljenjem OK Vojvodine, a time i njenog uticaja na reprezentaciju i odbojkaški savez. Očito je da Beograd danas vodi glavnu reč kada je ovaj sport u pitanju, što se i može videti u reprezentaciji, gde igrači (pa i selektori, posle Gajića) iz Voše nikada nisu bili manje zastupljeni, zatim u još nekim stvarima kao što je recimo igranje reprezentacije u Nišu i Beogradu na račun Novog Sada (3 utakmice u BG, 2 u Nišu i jedna u NS-čime smo to zaslužili?). No, u raljama Boričića i kompanije, i reprezentacija, koja je danas jedina svetla tačka odbojke u ovoj zemlji, polako posrće i silazi sa onog puta koji je započet ’95. A taj, sada gotovo izgubljeni „kult odbojke“ potekao je upravo iz Novog Sada i Vojvodine. Tačnije, nigde drugde ga nije ni bilo. Međutim, danas je odbojka potpuno zaboravljena od Novosađana. Upečatljivo je da današnje klince možeš najčešće videti sa reketom u ruci, dok se ranije odbojka igrala i po ulicama, između zgrada i preko taraba... U gradu ima mali milion škola i školica fudbala i košarke, dok tako nešto kada je odbojka u pitanju ne postoji. Šta se može, klinci (i ne samo klinci) gutaju sve što im se servira i zaista je tužno gledati kako jedan grad polako gubi svoj identitet...
I tako, na početku sezone 2008/2009., neki stranac nikada ne bi rekao da je odbojka simbol Novog Sada. Ona je to nekada zaista bila, ali se u godinama iza nas ugasio taj toliko prepoznatljivi duh odbojke. Odbojka je mrtva u Novom Sadu. Propala.
Skoro ništa nije ostalo. Sve smo izgubili, počev od igrača, trenera, uprave, publike. Mora se, dakle, krenuti od nule. Ispočetka.