Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Aktuelne teme vezane za FK Vojvodina
Odgovori
ultra komsa
Postovi: 396
Pridružio se: Pet Maj 03, 2013 9:37 pm

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od ultra komsa »

F.K. Vojvodina se od juce razlikuje od svih klubova u zemlji tako sto ima najmadjeg doktora nauka u zemlji na jednoj od svojih tribina! Cestitke brate-gari :cheers:
Korisnikov avatar
laki
Postovi: 1974
Pridružio se: Ned Dec 05, 2010 1:51 pm
Lokacija: Podbara

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od laki »

ultra komsa napisao:F.K. Vojvodina se od juce razlikuje od svih klubova u zemlji tako sto ima najmadjeg doktora nauka u zemlji na jednoj od svojih tribina! Cestitke brate-gari :cheers:
:cheers:
Slika
Korisnikov avatar
Milan
Postovi: 4043
Pridružio se: Sre Sep 14, 2005 5:44 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od Milan »

[video]https://www.youtube.com/watch?v=VqhBOuBgFw4[/video]


vranješ i bratić su mogli da ustanu prilikom obraćanja...
POŠTO OBRAZ ???!!!
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10575
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od Turija »

Milan napisao:[video]https://www.youtube.com/watch?v=VqhBOuBgFw4[/video]


vranješ i bratić su mogli da ustanu prilikom obraćanja...
Kapiten je ustao.To je ta razlika, koju nosiš od kuće, naučiš od Društva ili je imaš u sebi, kao čovek.
FCVB je Institucija, a ne kafana, gospodo direktori i treneri.
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
ssnigd
Postovi: 3320
Pridružio se: Sre Maj 02, 2007 5:46 pm
Lokacija: NS

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od ssnigd »

40 godina covece!!!
Kapa dole i veliko postovanje!
Gojko Kacar wrote:
Najviše se radujem kada postižem golove titovim blizancima i nadam se da će ih biti još puno u karijeri.
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10575
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od Turija »

Hvala Gospodinu Zivkovicu na podsecanju na zlatne dane Vojvodine i trenera utemeljivaca carobnog fudbala Vosinih Legendi, izuzetnog coveka i strucnjaka Baneta Sekulica :lala:
https://www.dnevnik.rs/sport/fudbal/dra ... 27-02-2018" onclick="window.open(this.href);return false;
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
LIMAN
Postovi: 160
Pridružio se: Uto Avg 30, 2016 3:42 pm

Re:

Post od LIMAN »

Radoye napisao: Uto Mar 01, 2011 6:45 pm
Friend napisao:http://www.firma1989.com/forum/viewtopi ... 8&start=50
Tekst koji me je oduševio :hurray: !
Odlican je tekst, inace preuzet odavde (red je da se zna originalni izvor):

http://www.napredvosa.com/naslovna/kolu ... 9/0009.htm

Eh da nam je vise ljudi u Srbiji koji ovako razmisljaju, ne samo u navijackom smislu vec uopste i ljudskom, ne bi nam citavi krajevi pusteli, sela odumirala, dok i kuso i repato gleda samo kako da se uvali u Beograd. Jer niti moze jedan visemilionski gdad dugorocno opstati bez jake zaledjine i podrske iz "provincije" niti ta "provincija" moze da prezivi na ovakav nacin kada se iz nje isisava i ispumpava sve do poslednje kapi zato sto jednostavno NEMA VISE, a niko se ne seti da mozda treba nesto tamo i ostaviti i uloziti, da se zivot ponovo pokrene.

Jer i "Velegrad" i "provincija" mogu istinski da napreduju samo zajedno, ako jedno drugog hrane, jacaju i dopunjuju, a ne ovako nakaradno kao uostalom i sve drugo sto se radi u ovoj napacenoj zemlji, gde se svima namece samo jedno moguce resenje za sve probleme, samo jedan put (dobro, DVA puta jedan isti kao drugi ko braca blizanci ;) ), jedna vizija, gde nema mesta nizakakve razlicitosti i lokalne specificnosti nego sve mora biti uniformno na jedan kalup, strogo kontrolisano i "pravilno" usmereno.

Ali kad je svuda oko tebe duboki mrak, i mesing cini se da sija kao zezeno zlato!

Da li iko ima negde sacuvan ovaj tekst, posto ni jedan ni drugi link ne rade?

Znam da sam se svako malo vracao ovde i citao ga jer je maestralan, i sad vidim da je izgubljen. Ili ga je neko ipak sacuvao pa da mi posalje?
Само храбро до нове победе, але...
Korisnikov avatar
N13
Postovi: 1969
Pridružio se: Pet Mar 22, 2013 1:10 am

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od N13 »

LIMAN napisao: Sre Mar 29, 2023 2:16 pm Da li iko ima negde sacuvan ovaj tekst, posto ni jedan ni drugi link ne rade?

Znam da sam se svako malo vracao ovde i citao ga jer je maestralan, i sad vidim da je izgubljen. Ili ga je neko ipak sacuvao pa da mi posalje?
napredvosa.com napisao: Posvećeno navijačima širom zemlje

Danima se trudim, strvarno ne znam kako da počnem. Lakše bi mi bilo da izvedem Bernulijevu jednačinu onako sadržajnu, goropadnu, obimnu, manje bih se mučio da napišem formulu pretvaranja anhidrita u gips ili dokažem latinsko jednačenje po zvučnosti u drugoj deklinaciji. Lakše bih se snašao u Krimskom ratu, pre bih pomirio konstelaciju zvezda u sazveždju Kasiopeje, nego da vam prenesem šta želim da vam kažem. Nikada nisam imao problem sa rečima, samo ih prospem, malo posložim, lepo upakujem i budem zadovoljan iskazanim. Stanje duha, inspiracije, vizije, nedohvata – svega ima, ali se uvek na kraju sve složi. Neretko pomogne mašta, saveznik u savladavanju nepregledne beline čistog papira. A papir ko papir, trpi sve. Ne želim da pokušavam iz više navrata, ako ne ubodem iz prve neću više ni pokušavati. Ma nisam vam ja mama ili tata da vam pričam priče pred spavanje, a niste ni vi više deca. Zato slušajte, ovo ću vam ispričati samo jednom – moji ste, a i ja sam vaš. Dakle, medju nama – naši smo.

Pre neki dan sam se zatekao u jednom od novosadskih specijalizovanih hipermarketa, ono mesto gde se kupuju igračke za velike, tj. alat. Svega je bilo na rafovima, bogata ponuda je ubila draž. Nisam imao šta da poželim, sve što mi je palo na pamet sve je bilo na dohvat ruke. Kao bombona, lepo upakovana u šareni celofan, osrednjeg ukusa. Prethodno marketinški bombardovana vaša psiha očekuje nešto novo, neku drugu nedodirnutu dimenziju, neku nedostajuću boju u duginom spektru nevino traži bar doživljeno. Moju pažnju je privukla polica sa točkićima za nameštaj. Na desetine vrsta, boja oblika, dezena, materijala, dimenzija...Silikonski, gumeni, metalni, sa reduktorom ili bez, duplo pozicionirani, zamenjivi ili fiksni...

Svega je bilo samo ne onih naših kuglagera što je nama deci sa Podbare donosio majstor Pišta iz Jugoalata i kao da nam je tim činom skidao zvezde sa neba. Mi bi se tada okupljali u neki dečji konzilijum i neveštim rukama od par sklepanih dasaka pravili trocu. Troca je bila statusni simbol lumpenproleterijata medju dečijom populacijom. Trotinete, tricikle i biciklove su imala ona deca koja su leti nosila mornarska odela a zimi štofanne kapute. Mame su im kosu zalizivale mirišljavim uljem i češljale na razdeljak. Mi garavi i musavi dečaci, oderanih kolena, smo pravili naše troce. Nekoliko dasaka smo ređali uzduž kako bi činile omanju platformu, sa donje strane smo sa dve poprečne letve učvršćivali dobijenu formu. Na letvu dužine metra smo stavljali kuglagere, na oba kraja po jedan. Bio je to najkomlikovaniji deo našeg konstrukcijskog zahvata. Deo letve koji je ulazio u kružni otvor na kuglageru predviđen za osovinu je morao za nepun milimetar biti veći kako bi otporom davao stabilnost našem vozilu. Tako na oba kraja letve nakačena dva kuglagera su činila prednje točkove jer se letva klinom u sredini povezivala sa onom daščanom platformom gabarita za par detinjih nogu sklupčanih u turski sed. To je ujedno bio i korman. Pozadi je bio samo jedan kuglager pozicioniran po sredini platforme. Savršeno brzo i savršeno nestabilno prevozno sredstvo. Redovno smo se trkali na našim trocama. Onaj ko je imao bolji zalet i ko je prkosio vetru saginjući se kako bi imao što manji otpor vazduha je i pobeđivao. Neretko smo u tom zanosu ispadali sa tih sprava samo koji santimetar od asfalta, kolena su nam bila izranjavana i u krastama. Sve smo imali u ovom našem gradu, samo nismo imali padinu na kojoj bi se spuštali slobodnim padom. Novi Sad je po tom pitanju bio nemilosrdan.

Stara trešnja u dvorištu čika Steve, Lakarinog ćaleta, je uvek prva sazrevala u komšiluku prkoseći brižljivo kalemljenim voćkama onog penzionisanog zastavnika što je po ceo dan provodio u donjem delu pidžame i u atletskoj beloj majici. Uredno potkresanih brkova i sa nekom mrežom na glavi, taj čovek je kod dečurlije sa Podbare izazivao podsmeh. Bio je krut i grub, Ozren je bio kordunaš punih džepova apostrofa. Imao je tetovažu na unutrašnjosti leve podlaktice, uspomenu iz JNA, smešni top kao kreaciju nekog polupijanog vojnika. Artiljerac je gajio voćke medju betonskim carstvom. Nije znao da je čika Stevinu trešnju zapatio još njegov otac Lazar, po kome je i naš Lakara dobio ime, pljucnuvši nehajno košticu na sred prolaza do letnje kujnice. Bilo je to pred neke vihorne godine koje su nadirale. Mlada biljka se prkosno izdigla već sledećeg proleća. Onako slabašnu čuvala je cela familija dok nije ojačala. Trešnja je više baruta mirisala od nadobudnog penzionisanog zastavnika. A onda je počela da radja, obilato. Svake godine sve više. Bila je omiljena u kraju. Jednostavno smo je zvali ’’ čikastevinatrešnja’’ kao i mnoge generacije naših prethodnika u kratkim pantalonama. Širila je svoju krošnju za svu decu iz kraja,obilato ih nagradjivala prvim plodovima. Kao da je imala dušu, široku kao čika Stevino srce, primaša iz vojvodjanske ravnice. One Ozrenove, kalemljene, ni pošten ’lad nisu pravile..

Vesna je kosu češljala u konjski rep kako su to tada zvali. Zlatasti pramenovi su neretko tobož bežali iz uredno napravljene pomenute forme i kao slučajno padali preko prelepih kestenjastih joj očiju. Prosto su slikali njen neuhvatljiv duh praveći paspartu njene gracioznosti. Bila je zanosna, suptilna, sigurnim korakom je kročila kroz našu pubertetsku zbunjenost. Fotografisali smo je krišom pogledima, pa taj film nebrojeno puta u glavi razvijali u fiksiru mašte uglavnom pred spavanje potajno se nadajući da će se i u snu javiti u svoj njenoj lepoti. Sterijinom ulicom je ostavljala trag sladunjavog parfema u izmaglici naših čežnjivih pogleda prolazeći kraj nas koji smo držali sličice fudbalera minhenskog svetskog prvenstva u rukama, sedamdeset i četvrte. S večeri smo znali da se prikrademo pod njen prozor i iz mraka posmatramo kako se pevušeći češlja. Raspuštala bi u tim trenucima tu prelepu grivu jednog mustanga u polutami studentske sobe. Bio je to vrhunac našeg erotskog očekivanja. Bili smo deca, još zbunjeni onim sokovima što je ona probudila u nama, najlepša žena iz kraja. Ona je vladala situacijom, vladala je našom požudom i u tim trenucima bi gasila svetlo pred napuklim ogledalom u molovanoj sobi. Ostajali bismo u tami ćutke. Strahopoštovanje? Požuda? Želja? Nisam tada znao šta osećam prema prelepoj ženi, bio sam još dečak. Ali sam verovao da odrastam pod tim prozorom brzinom treptaja oka.

Odrastao sam uz veliku reku. Vraćao sam joj se kao da nikada nisam ni odlazio. Bila je to privilegija svih nas koji smo Dunav smatrali svojim. Prolazile su ladje sa svakojakim zastavama na krmama koje su nosile umorne mornare, snene putnike i večite avanturiste. Mi smo im svima mahali i detinjim osmehom ispraćali stojeći u plićaku Šodroša, Bećarca, Štranda ili Oficirca strpljivo čekajući da ploveća grdosija odjezdi talasima kako bi nastavili beskonačni Picigen u vrelini letnjih dana. Picigen, tako svojstven, tako novosadski. U talasima te moćne reke sam naučio da plivam duboko ubedjen da sam baš tog trena postao čovek. A nisam baš tada, tačnije nisam samo tada. Jednom za opkladu sam ga i preplivao. Još uvek nisam siguran da li je tada bila veća moja glupost ili jačina njegovih talasa, veća moja adolescentna drčnost ili udaljenost njegovih obala. Dvojicu dobrih drugara sam izgubio u njegovim talasima. Đango nije stigao čestito ni da nacrta brkove, Zeka je dugo čuvao uspomenu na najboljeg drugara. Poklonio se istim talasima, verovatno i odneo priču sa sobom kako smo svi prelazili preko lukova Žeželjevog mosta mnogo kasnije nego što se na to Đango prvi usudio. Skakali smo tada u mutnu vodu, odvažni, i ludi svojih šesnaest godina. Čuruška lasta je čist lokalizam, odomaćen u ovim krajevima, prenošen šapatom generacijama. Vrsta skoka kojoj bi pozavidela i ona odvažna grupica sa mostarskog starog mosta.

Deca vole pobednike, a ja sam voleo moje pobednike i kada su gubili. Možda sam ih tada voleo još više, bili su karika mog detinjstva zajedno sa Flaš Gordonom na primer. Mislim da sam se tada definitivno svrstao, shvatio sam neku dimenziju koju sada pokušavam da vam prizovem. Na prvim poljima suncokreta novosadskog atara sam sa Vojvodinom tih bosonogih godina sklopio savez. Ja njoj srce i odanost do groba, ona meni koliko može i kada može. Priznajem, nije baš često mogla ali to nije umanjivalo moju ljubav. Ta nesimetrija mi nije smetala, mazohistički sam čekao da kažem vama koji ste se svrstali pod neke druge zastave, tuđe transparente, tuđ jug i sever, pod drugim bakljama cepate grla duboko verujući da ste prigrljeni i prihvaćeni od onih koji nisu imali trešnju u komšiluku i neku Vesnu u vašem gradu, od onih koji nisu skakali sa vašeg mosta čuruškom lastom, koji ne znaju šta je to picigen. Zar očekujete da se trocama spuštate niz dorćolsku padinu, da se kupate na Adi, da vam Karaburmom šetaju prve ljubavi? Ova zemlja je prepuna ovakvih neispričanih priča, pojednostavljenih i kalupiranih strasti prema fudbalu. Osvrnite se oko sebe, pogledajte svoju okolinu, ona je celog života oko vas. Ona vas pravi ljudima, ponosnim, uzvišenim. Oko vas su ljudi koji čine vaš grad, mašite vašim zastavama, palite vaše baklje. Neka huk sa Begluka, sa Bagdale, sa Karaburme, sa Čaira, Lagatora, sa Čika Dače, sa Detelinare, bude svojstven i strastven, obojen vašim bojama. Zapitajte se šta je to tradicija, kada su vam klubovi osnovani, koji predak vam je ostavljao to u amanet. Zapitajte se ko vam je menjao imena klubovima dajući crvene, pregalačke, udarničke nazive menjajući istoriju. Ko danas igra fudbal u Karadjordjevom parku u Bečkereku? ’’Proleter’’ sigurno ne, on više i ne postoji. Ko je to slao igrače u Montevideo, da li je slučajnost očigledna ili je stvarnost drugačija? Napunite tribine u Užicu, Subotici, Kragujevcu, Pirotu, vratite Sombor na fudbalsku mapu Srbije vašom podrškom, vratite Nišu Radnički da se Radnički vrati svima nama, onakav kada je harao Evropom, podignite Proleter iz pepela, vratite se na tribine od nule ako treba. Srbija nije spala na dva kluba, koja su crtom iz ’45 podvukla sportsku istoriju na ovim prostorima. Svi vi koji se zadovoljavate devedesetominutnom strašću sa crvenog severa i crnog juga a dolazite iz drugih sredina zapitajte se šta ste preskočili, možda još nije kasno da se osvrnete za nekom prelepom devojkom iz kraja ili da se najedete trešanja i ringlova sa krošnji komšijskih voćki. Uzmite tu prašinu sa vaših ulica u šake i zapitajte se ko je voli više od vas samih, da li tamo neko u velikom gradu misli na vas posle poslednjeg sudijinog zvižduka kada spakujete transparente i krenete put svojih gradova.

Navijačka Srbijo, zaviri malo dublje u svoja srca. Pronaći ćeš tamo mesto za jednu Slobodu, jednu Inđiju, Borac, Javor, Zemun, Ofk Beograd...Pusti glas, u nama ćeš imati časnog rivala na terenu i tribinama. U nama koji smo dosegli duboko u korene, sve do 1914-te!!!

Do nove aritmije – do nove pobede!
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10575
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od Turija »

Pregledao sam clanove ovog foruma, posto nisam mogao da se setim nicka ,,iz prve". Prepoznao sam stil, ali nikako nick. Pa sam krenuo sa prelistavanjem od pocetka, od 2005 godine.

Koliko samo forumasa ne pise vise, od nasih navijaca, igraca, trenera, do prijatelja Vose, razocaranih stanjem u Klubu, igrama i rezultatima, a 28 stranica ima ,Members". Ostali samo oni najuporniji.
Steta sto @ gardista ne pise vise. Imali bi jos veoma lepih tekstova o Vosi, Novom Sadu i nasoj Ravnici, kao ovaj citirani iznad od strane @N13 .
,,Do nove aritmije - do nove pobede!"
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Duplof
Postovi: 834
Pridružio se: Pet Avg 12, 2022 10:48 am

Re: Zašto se Vojvodina razlikuje od ostalih klubova?

Post od Duplof »

Au kakav tekst, naježio sam se dok sam čitao! Hvala svima što ste skinuli paučinu sa ovakvog teksta da bi se pojedini prisetili ovih lepo sklopljenih rečenica, a mi ostali prvi put pročitali iste! Fantazija od teksta, rečenica, reči, svaka čast osobi koja ih je sklopila u ovakvu moćnu celinu! :lala:
Jedem luka i slanine, navijač sam Vojvodine
Odgovori