JEDNA JEDINA

Aktuelne teme vezane za FK Vojvodina
Korisnikov avatar
gardista
Postovi: 105
Pridružio se: Uto Avg 04, 2009 11:50 pm

JEDNA JEDINA

Post od gardista »

KOŽA

Da se ne lažemo, ubedjen sam da je svako od nas poželeo da makar jednom obuče crveno-beli dres, da na grudima ponese voljeni grb koji smo nebrojeno puta crtali po koricama svezaka, po onom SNB platnu torbi za ABH maske koje smo listom pretvarali u školske, ili po usputnim fasadama kuća. Snovi su se činili dostupni, tu na dohvat ruke, kao da su zavisili od inteziteta želje kojom su bili nošeni.A mi, deca sa ovog novosadskog asfalta nismo prestajali da sanjamo. Sanjao sam nepobedivi sastav Svilar-Vujkov-Mokuš-Trifunović-Rutonjski-Jurčić-Nikezić-Ivezić-JA-Pavković-Ličinar sa sve legendom, magom Tozom Veselinovićem na čelu. Zaspao bih već posle 1:0 za nas bez obzira protiv koga bi igrali. Još u polusnu sam krajičkom oka pratio reakciju jednog Vučekovića kog sam ostavio na klupi jer mi je bilo žao što sam ga izbacio iz prve postave. Gol, kao i sve prethodne sam dao ja, GARDISTA i prepun stadion je uzvikivao moje ime po slogovima pretvoreno u navijačku pesmu.Onaj ko je i u ovim godinama sačuvao tog Petra Pana u sebi lako će izaći na kraj sa nametnutim pitanjima. Eto, ja još uvek sanjam.
Zato, ovo je priča o svim onim dečacima koji nikada nisu istrčali na travu u Dimitrija Tucovića, a zaslužili su to. Duboko sam u to ubedjen.


Tih godina u naš grad su svraćali cirkusi, ali oni baš pravi. Nisu nas zaobilazili belosvetski žongleri, gutači vatre, artisti na žici, trapavi klovnovi, cirkuska menažerija…Voleo sam ih, a obzirom da su se već narednog proleća vraćali, imam utisak da je ljubav bila obostrana. Još uvek nisam siguran da li su odlaskom ostavljali prazninu ili su nas činili večitom decom za sva vremena. Tako su jednog julskog jutra napustili grad ostavljajući trag ugažene trave na mestu gde je još dan ranije bila cirkuska šatra. Mahnitom brzinom sam se sjurio do praznog placa kraj stadiona. Mislio sam da se svet srušio kada sam zaključio da su otišli. Godinama kasnije sam shvatio da je to bilo prelomno leto mog detinjstva. Cirkuzanti su otišli a ja sam to leto počeo da se iskreno divim nekim drugim artistima koji su mi ceo život bili na dohvat ruke.
Ima jedno mesto u gradu koje kao da prkosi, kao da čuva ispričane priče i čeka na one koje to još nisu. Plašim se da će se još dugo načekati. Uvela lepotica, nije više ni nalik onoj destinaciji naših očekivanja. Porta kao porta? E neće ići, ovo je bila PORTA. U neposrednoj blizini Nikolajevskog svetog hrama, iza trgovačke škole i ”Starog zdanja”, blistala je naša Porta. Iscrtan teren kao i mnogi drugi, možda i nešto neravnijeg asfalta od potrebnog, par stepenika iza gola koji su činili tribine, metalni golovi za mali fudbal…Ali, nije to bila porta! Porta su bili svi oni dečaci koji su upijali poteze sa loptom tada već zrelih ljudi, svi oni beskonačni sati čto smo provodili na njenom betonskom pravougaoniku. Generacijski razudjeni a strašću prema fudbalu
objedinjeni, provodili smo dane još od prekambrijuma i Hercinske orogeneze u našoj Porti. Rasli su nam brkovi brzinom letnjeg povetarca i nismo ni primećivali kako iz dana u dan sa loptom znamo sve više i više. Biću iskren, na vreme sam shvatio da sam nejak za te novosadske harlemovce malog fudbala, virtouze sa loptom. Povukao sam se u navijačku sekciju, logističku prateću jedinicu, u redove obožavalaca. Moje prebrzo izrasle noge su bile suviše trapave da bih bio jedan od njih. Ali bio sam tu blizu, pored njih, pored aut linije. I nije mi pravilo problem što bih skresanih krila znao da nikada neću ući na teren da zaigram sa mojim vršnjacima jer su bili nemerljivo bolji od mene. Da ne bude zabune, znao sam ja dosta ali su oni znali mnogo. Tada sam otišao na basket i dugo ga sa uspehom igrao, ali to nisu kapi za ovaj krvotok. Nju će možda ispričati neka druga priča. Nikako da počnem od nekog razumnog početka, stalno upadam u sopstvene šlagvorte, stalno mi se koketno ponudi digresija. Biće da imam puno toga da vam kažem, kanda se dugo nismo videli. Ali evo, da pokušam ovako; u to naše vreme kada su po Novom Sadu još cvetali bagremovi, i kada su se na Šodrošu mogle naseći palacke a bilo je kažu po knjigama kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih prošlog veka, lopta je često bila jedina igračka. Tada su svetskim travnjacima harali Krojf, Krol, Neskens, Rep, Han, Vili i Rene Van der Kerkof, Finjol, Ardiljes, Pasarela, Kempes, Ajala, Gati, Tomaševski, Dejna, Šarmah, Gorgon, Mazurkijevič, Lato, Majer, Henes, Bekenbauer, Gerd Miler, Overat, Brajtner, Necer,Berti Fogts, Bonof, Leao, Ze Roberto, Rivelinjo, Ze Maria, Paulo Lima, Žairzinjo, Zof, Kapelo, Kauzio, Altobeli, Antonjoni, Kinalja, Bergomi, Iribar, Santiljana, Kamačo, Alonso, Asensi,Ruben Kano, Best, Šparvaser, Zamer, Kurcilava, Džordan, Vili Bremner, Helstrem, Edstrem,Tresor,Rošeto,Simonsen, Linen, Kigen,Klemens, Šilton, Glen Hodl, Rednap, Tošak, Jorat, Fazekaš, Blohin, Ivo Viktor, Pivarnik, Panjenka, Ružička, Nehoda, Masni, Dudu Djordjesku, Jordanesku, Papajovanu…krajem tih sedamdesetih, a potom Rosi, Barezi, Tardeli, Širea, Betega, Konti, Tafarel, Sokrates, Falkao, Ziko, Rezenbring, Peters, Maradona, Valdano, Buručaga, Lopez Ufarte, Huanito, Salinas, Bats, Bosis, Platini, Lakomb, Tigana, Žires, Šumaher, Manfred Kalc, Rumenige, Šuster, Štilike, Alofs, Breme, Brigel, Šifo, Verkauteren, Dasajev, Bonjek,Raš,Dalgliš…početkom tih osamdesetih. Sada znate u koje vreme je jedan dečak u Novom Sadu zaustavljao dah svima onima koji su imali priliku da zastanu, ostanu prikovani uz aut liniju tog betonskog pravougaonika u našoj Porti. Znao je sve sa loptom, baš sve. Mislim da je lopta spavala sa njim a ne on sa njom. On je večito bio budan, večito spreman na dribling, potez, na bravuru na petobanku. Zanat je kupovao u toj istoj našoj Porti od starijih majstora kojima je uzor bio Euzebio, Pele, Didi, Vava, Garinča, Bobi Mur i Bobi Čarlton, Macola, Di Stefano, Puškaš, Njilaši, Kočiš…U Porti su katedru držali Dr. Mića Fratucan, Manča, Juga, Škara…Mi, klinci bi se načičkali oko terena, posedali u turski sed i upijali svaki potez.A onda je jednog dana ustao on, Miodrag Mile Petrika ! Ponosno oko sebe je okupio generaciju dečaka sa fantastičnim osećajem za loptu i mudima do zemlje. Dečaci novosadskog, podbarskog asfalta. Bio je rodjen za lidera, sa loptom je pomerao ravan ekliptike. Mi, njegovi vršnjaci ponosni na njega smo ga zvali Pele, oni pomenuti stariji Koža. Mile je bio sitan i suvonjav, sav od napregnutih struna, brz kao munja, sa driblingom kao postulat neke teoreme.
Nikada nije stajao, golovima se radovao mnogo pre nego što bi lopta ušla u gol jer je samo on znao šta je zamislio. Gotovo nikada nije grešio, bio je superioran. Kao nekom misijom vodjen, oko sebe je okupio tim dečaka koji su iole mogli da ga prate. Bio je to strašan tim, nepobediv tim- Željac, Ćiba, Džoni, Bućkalo, Skala, Dule Dragin, Ćelija i on, maestro Koža/Pele/Mile!!! Izvinite, ali to nije bio fudbal što su oni igrali- bila je to privilegija za sve one koji su imali tu priliku da ih posmatraju. Tutnjali su I harali svim mogućim turnirima kao kaznena ekspedicija. Moji drugari iz kraja, oni isti dečaci koji su skupljali sličice fudbalera i krali prve ringlove iz komšijskih bašti. Na uglu Pašićeve je do skoro bila prodavnica ”Tigar”, tu se bar jednom dnevno kupovala legendarna lopta gumenjara popularno zvana “Tigrica”, patike su bile već statusni simbol. Gotovo listom smo nosili bele “šangajke”, “startAsice”, “tajgerice”, dok bi “univerzalke” na noge obuvali samo vedete. A oni su svi nosili te univerzalke, preskupe adidaske. Kažem preskupe ponajviše zbog toga što bi za leto znali da izderemo i po tri para. Za mene cirkuske šatre više nisu morale da se šire u Novom Sadu, ja sam imao moju Portu, a ona je imala dečake koji su svi odreda mogli da stanu u onaj strip što smo sa ushićenjem čitali u Stripoteci o Nipper Lawrenceu koga ga je crtač autor smestio u ni manje ni više nego u jednu Barselonu. Ekipa je ponela ime “Porta”, mahom su svi igrali za podmladak novosadske Slavije, mada su maštali o dresu Vojvodine i o velikoj sceni. Jedini koji je imao priliku da oseti toplinu crveno-belog dresa je bio Dule Dragin.
Mile je sa bratom Djukom i sestrom Zoricom bio redovan na svakoj utakmici Vojvodine. Mahali smo našim zastavama i postajali ljudi. Zorica je secam se, bila lepa kao andjeo. Redovno bi posle sudijinog podbacivanja novčića ulazila u teren sa velikim buketom cveća u rukama. Prilazila bi našem kapitenu, Ratku Svilaru. Poljubila bi ga i odlazila onako zanosna na tribine ostavljajući Ratka sa onim buketom u rukama zbunjenog. Mi smo pisali pluseve, mi smo tada bili prethodnica Firme. Mile je sanjao crveno – beli dres, pa kako sam onda mogao da ja sanjam isto? Lakše bi mi bilo da na klupi ostavim Vučekovića nego mog drugara iz kraja koji je izmislio fudbal. Nikada nije izašao na travnjak stadiona u Dimitrija Tucovića a bio je naš Slaviša Žungul. Kada sam odrastao, po novinama sam nailazio na neke članke kako se svojevremeno tadašnji predsednik kluba Ljubo Španjol femkao oko angažovanja jednog dečaka u čijim venama je tekla crveno-bela krv. Kožura je plesao u Aik-u iz Bačke Topole, po travnjacima Grčke kod nas je uvek bio neshvaćen. Karijeru je nastavio onako kako je i počeo, igrajući mali fudbal. Bio je toliko superioran da je kao nezamenjiva karika izborio sa reprezentacijom Jugoslavije učešće na svetskom prvenstvu u Hong Kongu. Ni tamo nisu otišli, bilo je to kada nas je svet stavljao ad acta krajem devedesetih. Pele godinama na novosadskom Štrandu igra nožni tenis, eh igra. Ako vidite da se nekoliko stotina ljudi tiska oko prstom iscrtanog terena na vlažnom pesku, znajte da ste privilegiju steki i vi sami. Pele igra nožni tenis, eh igra – Pele pleše tango.
I još sanjam, četvrti sudija u 61. minutu diže tablu. Boga molim samo da Abubakara ne vadi iz igre jer ulazim JA sa brojem 47, kako bih mu u oči inače pogledao. Krajičkom oka vidim Kožu, sedi na klupi, strpljivo čeka da istrči na teren našeg stadiona.
Korisnikov avatar
Krle
Postovi: 1365
Pridružio se: Pon Jun 16, 2008 4:36 pm

Re: JEDNA JEDINA

Post od Krle »

Ulepša mi dan. Hvala!
Niko nas ne voli - q.ac nas zaboli
Korisnikov avatar
Radoye
Administrator
Postovi: 8760
Pridružio se: Ned Feb 06, 2005 1:11 am
Lokacija: preko okeana

Re: JEDNA JEDINA

Post od Radoye »

:cheers:
I'm an island, surrounded by a sea of idiots!
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10574
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: JEDNA JEDINA

Post od Turija »

Ah, vremena, vremena... :cheers:
Ponovljiva, mozda, za 100 godina, ako Jedna Jedina prezivi stolece?
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Korisnikov avatar
severozapad
Postovi: 611
Pridružio se: Sre Nov 10, 2010 3:23 pm
Lokacija: Liman 4

Re: JEDNA JEDINA

Post od severozapad »

:cry:
Au, hvala lepo. Možda ću po ovome pamtiti ovu sezonu.
Korisnikov avatar
Milan
Postovi: 4042
Pridružio se: Sre Sep 14, 2005 5:44 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: JEDNA JEDINA

Post od Milan »

Gardista, vec po obicaju, pravo u srce! :cheers:

Steta samo sto nas cesce ne podsecas kakvo pero posedujes...
POŠTO OBRAZ ???!!!
Korisnikov avatar
gardista
Postovi: 105
Pridružio se: Uto Avg 04, 2009 11:50 pm

Re: JEDNA JEDINA

Post od gardista »

Milan napisao:Gardista, vec po obicaju, pravo u srce! :cheers:

Steta samo sto nas cesce ne podsecas kakvo pero posedujes...
Hvala svima. Eto, recimo nedeljom :)

Pozivam sve sa istim damarom da ovde ostave svoje osvrte. Mišljenja sam da ovaj naš forum ovakvim i sličnim stvarima možemo da osvežimo. Izvinjavam se i zahvaljujem administratorima što sam bez njihovog saznanja samoinicijativno pokrenuo ovu priču.
Korisnikov avatar
slanobarac
Postovi: 3446
Pridružio se: Uto Dec 09, 2008 4:57 pm
Lokacija: Novi Sad

Re: JEDNA JEDINA

Post od slanobarac »

Sjajno. :lala:
DOLE UPRAVA! DOLE SKUPŠTINA!
Korisnikov avatar
Протомајстор
Postovi: 418
Pridružio se: Ned Feb 10, 2013 8:29 pm
Lokacija: Исток, Лиман

Re: JEDNA JEDINA

Post od Протомајстор »

Браво, браво!
Korisnikov avatar
gardista
Postovi: 105
Pridružio se: Uto Avg 04, 2009 11:50 pm

Re: JEDNA JEDINA

Post od gardista »

NAVIJAČKA TRILOGIJA


Novi Sad 24.05.1975

Dragi Dnevniče, oprosti što ti dugo nisam pisao.Danas je bio lep i sunčan dan. Juče smo pisali diktat iz srpskog a za užinu je opet bila ona splačina od marmelade. Imali smo samo tri časa jer je učiteljica otišla na neki sastanak. Opet sam se pošibao sa onim kretenom iz III/2 jer je hteo da mi uzme sličice. Bolelo me je, ali i njega je. Emilija je sve to videla. Nisam želeo da se menjam sa njim i da mu dam Rutonjskog i Novoselca jer znam da bi ih pocepao. Nudio mi je Popivodu i Holcera i njihovog Zavišića. Iako ih nemam u albumu- ne dam, zato smo se i pošibali. Danas me je tata vodio na utakmicu. Igrali su naši sa Partizanima. Ispred stadiona su prodavali okrugla ogledalca koja su sa poledjine imala dve male kuglice i dve rupice u koje je trebalo da se smeste te kuglice. Tata je hteo da mi to kupi ali nigde nije bilo ogledalca sa našim grbom. Lažu da su prodali, nikada ništa naše nije bilo. Iako mi se ogledalce svidelo ja nisam želeo tudje. Prvi put sam bio na zapadu, sigurno je tata dobio povišicu. Sa zapada se sve drugačije vidi i ima puno njihovih. Naši su igrali opet u onim crvenim dresovima na kojima je pisalo “Venac”, isto kao na onoj pašteti što je ne volim a mama je uporno kupuje. Stadion je bio skroz pun, ja sam nosio zastavu i mahao sam njome. Tatin kolega se začudio kako sam znao ceo naš sastav napamet i sve ih prepoznao na terenu. Ja sam mu onda recitovao sastave svih reprezentacija sa prošlogodišnjeg svetsakog prvenstva u Minhenu. Znao sam čak i Haiti i Zair, znaš ono Kazadi, Kidumu,Bwanga, Mwanga, Etepe Kakoko… Kada sam prepoznao Mocu Vukotića, Istatova i Golca, čika koji je sedeo pored mene mi je nudio pare za sladoled. Nisam hteo da uzmem. Tata mi je rekao da je to važna utakmica i da nam je potrebna pobeda. Brzo smo dali gol, malo sam se osramotio jer za tu našu dvojku sam mislio da je Djoka Vujkov. Nije bio Djoka, nego neki Adžić nadam se da ću ga upamtiti. Posle je i Pera zavuko jedan iz slobodnjaka, ali mi nije jasno što ga sudija nije poništio jer je bila zuva. Mi na viktorije igramo bez zuve. Radovao sam se pobedi iako je tata stalno vrteo glavom i govorio da je to nekog Pira pobeda. Ja sam mu rekao da nije, da smo to mi pobedili. Još je rekao da je Zvezda prodala utakmicu. Ništa mi nije jasno, kako utakmica može da se proda? Posle sam se setio da sam izbrojao sedam naših kornera a da sudija nije svirao ne dva nego ni jedan penal za nas. Svi znaju za pravilo tri kornera – penal, kako onda sudija nije dobro brojao? Nema veze, pobedili smo ih sa dvanula. Sutra je dan mladosti, ne znam zašto tata psuje čim se to pomen

Novi Sad 18.12.198

Eeee, Ljubo gušteru! Baš si našao kada ćeš da guliš dane, prvo ova sibirska zima a onda i pogrešna procena. Ajde da ne ureknem, znam da je tek polusezona ali neda mi se. Jebi ga brate, radujem se ko dete. Ko bi rekao da će ovi naši dogurati dovde. Možda smo i sami krivi što sve ove godine od njih to nismo ni očekivali, ma znaš da su igrali kao da samo popunjavaju ligu. Ova sezona je svojstvena, apsolutno drugačija, imaju petlju. Trče, bore se, nema tu neke taktike ali se rukopis prepoznaje. I što je još važnije, taj Ljupkov rukopis sve je izraženiji iz meča u meč. Imamo tog klinca Sinišu, što ga Ćiro nije hteo, koji je pravo otkrovenje i Šeleta koji proživljava drugu mladost. Mene je ipak najviše prijatno iznenadio onaj half Kartalija. Sećaš se kada sam ti gundjao šta će biti sa našom odbranom kada Zovko ode u vojsku. Eto Marjan se vratio i odmah otišao u Lokeren, a ovaj mali grbavi ga je nadmašio, ima ga na svakom delu terena, svuda stiže. Nego da se vratim na sveže utiske i impresije. Danas su nam gostovali grobari, znaš to. Znam da si video izveštaj i golove, ali posle ove pobede i titule jesenjeg prvaka, želeo sam da ti nešto kažem. Bio sam prethodnih dana na planinarenju, znaš ono- malo pentranja, dobro društvo, cuga, lokalne ribe, itd. Noć subotu na nedelju nisam oka sklopio iako smo polegali prilično rano. Smrzli smo se u onim vrećama za spavanje, planinarski dom na Gučevu nije imao nikakvo grejanje. Pingvini bi se smrzli a ne grupa novosadskih entuzijasta. Kum i ja smo odlučili da se pre zore spustimo do stanice u Koviljači kako bi uhvatili onaj radnički voz iz Zvornika. To nam je pošlo za rukom, ali sam se u medjuvremenu toliko prehladio da nisam mogao da gledam koliko su mi oči suzile. U Novi Sad smo stigli taman toliko da pobacamo rančeve i pravac na stadion. Ostalo znaš, hvala Bogu, isplatilo se. Bilo je napeto, dinamično, igralo se muški po onom snegu, prštalo je na sve strane. Golova taman da imaš omanji film da montiraš u glavi. I naravno, naša pobeda. Pazi ovo, Buda, Jokan i Joksimović su dali golove. Govori li ti to nešto? Ma tukli smo ih sa svih pozicija,3:2-dosta je! Ima nešto što ti još nisam pisao, formirana je navijačka grupa, mislim da se zove Red Firm. Navijanje je fenomenalno, mada me ponekad bi sram što sedim na zapadu i nisam sa njima. Toliko za sada, čuvaj te Ploče i broj soldatske dane, možda nam i dodješ s proleća na promociju državnog prvaka. Daće Bog, čuvaj se!
P.S. Milicu nisam video, kažu da je otišla u Italiju.

Novi Sad 03.10.2010.

Kume, samo kratko – jebala te Troja kada ovo nisi video, sada si našao da putuješ! Bili smo bolji u svim elementima, razbili smo ih u duel igri. Postavka sa pojačanim veznim redom mi se dopala. Samo je Abrakadabrakar bio u špicu ali je imao podršku iz drugog plana.Očekivali su da skinemo gaće i natrćimo im se, tobož, oni igraju Ligu šampiona. Nije nego!!! Mario skinuo paučinu iz penala onom crveno-crnom manekenu posle provokacije. Nije mu ni ovaj posle ostao dužan, tek toliko da ponese u album. Mareba drugim golom stavio tačku, mada su bili zreli da popiju još koji. Brka opet nije primio gol. Navijanje neverovatno!!! Na zapadu konačno smo bili brojniji. Ovi naši na severu su napravili takvu atmosferu da su me podilazili žmarci celu utakmicu. Masa je munjevito prepoznala htenje na terenu i brzo smo se i mi na tribinama stopili u isto. Zajedničkom energijom je disala Vojvodina, kao nekad. Pokazali su da mogu, možda zato i urlam što svaki put nije tako.Čitavih petnaest minuta su stajali ispred severa i zapada na bis. Nabavio sam ti snimak, kada se vratiš da uz pivo natenane odgledamo. Samo ne uz “Lav”, to nije više naše pivo, naučili me naši forumaši. Ima ovo praško, ionako nas je tamo pravila gospoda!!!
Korisnikov avatar
slanobarac
Postovi: 3446
Pridružio se: Uto Dec 09, 2008 4:57 pm
Lokacija: Novi Sad

Re: JEDNA JEDINA

Post od slanobarac »

Sećanja naviru...... :lala:
I dalje verujem.
DOLE UPRAVA! DOLE SKUPŠTINA!
Korisnikov avatar
LIMAN
Postovi: 160
Pridružio se: Uto Avg 30, 2016 3:42 pm

Re: JEDNA JEDINA

Post od LIMAN »

Tvoja '75. je moja 2008/2009, prvi mec sezone i gazenje cigana 2:0 u Novom Sadu i cuvena setalica na severu "Proslo je vreme laznih pobednika" gde Miletic drzi otkinutog pobednika u saci. Samo sto se pribojavam kako ce se moja trilogija zavrsiti...
Само храбро до нове победе, але...
Korisnikov avatar
Voja
Dežurni spiker
Postovi: 9552
Pridružio se: Sre Jan 19, 2005 5:54 pm
Lokacija: Kome trebam, već zna...

Re: JEDNA JEDINA

Post od Voja »

Sjano!!! I ovo bar je ne mogu da citam odmah po objavi,nego trazim momenat kad mogu da uzivam u svakoj reci! :thankyou:
Slika
Korisnikov avatar
N13
Postovi: 1968
Pridružio se: Pet Mar 22, 2013 1:10 am

Re: JEDNA JEDINA

Post od N13 »

Retko kad moze Blic da me pozitivno iznenadi, ali i to se desi. Postovanje za ovaj tekst.

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/dusan ... ka/mcb4jf8" onclick="window.open(this.href);return false;
Korisnikov avatar
Turija
Postovi: 10574
Pridružio se: Čet Feb 03, 2005 11:25 pm
Lokacija: Vojvodina

Re: JEDNA JEDINA

Post od Turija »

N13 napisao:Retko kad moze Blic da me pozitivno iznenadi, ali i to se desi. Postovanje za ovaj tekst.

https://www.blic.rs/vesti/drustvo/dusan ... ka/mcb4jf8" onclick="window.open(this.href);return false;

Sjajno :thankyou: :lala:
PS
Imamo nedeljnu pricu za respekt, pa Gardista, ovog vikenda, moze da ima ceo vikend neradan - do sledeceg, naravno ( i dodje na Kobasicijadu, ako nije bio juce) :wink: :cheers:
Vojvodina je na jednoj strani, a svi ostali su na drugoj.Tako je bilo i tako će zauvek ostati.Sve klubove u kojima sam bio igrač ili trener doživljavam kao svoje, kao da su deo mene.Međutim, čast svakome, ali samo je Vojvodina-jedna jedina -V Boškov
Odgovori